
|   |
@enio se mladi mi{ u selu Salali; vodili su devojku, ma~ka nisu zvali. Ma~ak reko: " ^ekajte i gosta nezvana!" U sonice uprego ~etiri zekana. Pa pojuri svatovski po tom putu belom, u paradi najve}oj, s porodicom celom. Ali neko poru~i mi{u brzojavom: " Sakrijte se, svatovi, ne {alte se glavom!" Ma~ak sti`e prekasno, jer za ~asak tili veseli su svatovi svi u rupi bili. " Mnogo qeta" ~ulo se sve do zore same, iz mestanca sigurnog, iz rupine tame. |
  |