
|   |
^itav sat ga evo nosim Malog huqu, malog batu, A on pla~e, samo pla~e, Ko da radi po zanatu. Da je gladan - to ba{ nije, Zdrav je pun je ko mangup~e. Sto j na wemu, sve je ~isto, Ni buve ga, znam ne mu~e. Metla sam ga u kolevku, Pa ga opet morah di}i, Ja ga nosim, a on dre~i, Ja mu pevam, a on ci~i. ]uti bato, ve} jedanput- Do{lo mi je ve} do gu{ta! Bo`e, bo`e, da l sam i ja Kadgod bila tako pusta. |
  |