
|   |
Do~epo se mali brata, o~evoga sata, a sat je od zlata, pa ima i vrata, ala je to lepo! A na uvo kad ga metne, tad se ~uje neka zveka, sat govori: tika- taka! Brata misli ho}e mleka, ala je to mudro! Zalio ga slatkim mlekom nekoliko puti, brata misli, sat se najo, pa sad zato }uti. Al se razumemo! Sad su puni obadvoje, i sati} i brata, obadvoje sada }ute, a kad do|e tata, al }e biti gu`ve! |
  |