JOJA I GUSKA

  Pored bare stoji Joja,
Nema mira ni pokoja.

Sve se kesi, sve se smije,
Raspiwu ga vragolije.

A po bari guska plovi
Sa k}erima i sinovi.

Pa ga guska mrko gledi,
Jer joj gu{~ad on ne {tedi.

Ve} ih uvek gwura, dira,
Nikada im neda mira.

Na weg guska ~esto si~e,
Al se Joja i ne mi~e.

Ve} pesnicu svoju sti{te,
Zove gusku na boji{te.

Najedared: Ga, ga, ga, -
Sko~i gusak, povija ga,

Da juna~ki megdan dele, -
A nas junak - {umangele!