JOJA I GUSKA

Pored bare stoji Joja, Nema mira ni pokoja. Sve se kesi, sve se smije, Raspiwu ga vragolije. A po bari guska plovi Sa k}erima i sinovi. Pa ga guska mrko gledi, Jer joj gu{~ad on ne {tedi. Ve} ih uvek gwura, dira, Nikada im neda mira. Na weg guska ~esto si~e, Al se Joja i ne mi~e. Ve} pesnicu svoju sti{te, Zove gusku na boji{te. Najedared: Ga, ga, ga, - Sko~i gusak, povija ga, Da juna~ki megdan dele, - A nas junak - {umangele!