HVALI[A

  Hvalio se hvali{a,
Jedan de~ko mali,
Da on ume jahati
Kao husar pravi.

Sto je puta poku{o
U `ivotu svome,
Jahao je na kowu,
To jest drvenome.

" Sad bi smeo posesti
i Markova [arca",
Al kad [arca ne ima,
on }e posest jarca.

A jarac je `mirkao,
Pa je mirno zasto,
Pustio je uzjahat
Da vidi husarstvo.

Nosio je hvali{u
I tamo i amo;
Hvali{a se osvrto
Da li ga gledamo.

A kad jarac posko~i
Ba{ ko parip pravi,-
Na{ se husar spodobi
Razjaren po travi.