\A^E POLETAR^E

  Kad ujutro zvono zvoni:
Hajte, |aci vreme j {koli!
Mali \oka suze roni,
Mali \oka majku moli:

" U {kolu bih, majko mila,
Svi su drugi otr~ali!"
A majka mu lepo zbori:
" Nemoj sine, jo{ si mali!"

Al badava, \oka moli,
Male svoje ruke {iri,
`eqa mu je {kolu videt,
makar samo da zaviri.

A majka se tiho sme{i:
" E pa dobro, a ti hodi!"
Od radosti \oka ska~e,-
U {kolu ga mati vodi.

Puna j {kola dobrih |aka,
A \oka se javqa svima,
U~itequ ruku qubi-
U~iteq ga lepo prima.

Sad u {kolu ide \oka,
A u {koli samo sedi,
Samo slu{a, samo pazi,
Samo motri, samo gledi.

Nema table ni pisaqke-
Jo{ je mali za te stvari;
Oko wega pravi |aci-
A on samo poletari.

Pa u sebi jednak misli:
Dal }e skoro Bog mu dati
Da poraste, pa da po~ne
~itat, pisat, ra~unati!