\A^E POLETAR^E

Kad ujutro zvono zvoni: Hajte, |aci vreme j {koli! Mali \oka suze roni, Mali \oka majku moli: " U {kolu bih, majko mila, Svi su drugi otr~ali!" A majka mu lepo zbori: " Nemoj sine, jo{ si mali!" Al badava, \oka moli, Male svoje ruke {iri, `eqa mu je {kolu videt, makar samo da zaviri. A majka se tiho sme{i: " E pa dobro, a ti hodi!" Od radosti \oka ska~e,- U {kolu ga mati vodi. Puna j {kola dobrih |aka, A \oka se javqa svima, U~itequ ruku qubi- U~iteq ga lepo prima. Sad u {kolu ide \oka, A u {koli samo sedi, Samo slu{a, samo pazi, Samo motri, samo gledi. Nema table ni pisaqke- Jo{ je mali za te stvari; Oko wega pravi |aci- A on samo poletari. Pa u sebi jednak misli: Dal }e skoro Bog mu dati Da poraste, pa da po~ne ~itat, pisat, ra~unati!