Novo Ljeto

Izisli iz crkve, sjede uz oganj, pa se nesto Iguman zamislio
Vladika Danilo

Nesto si se zamislio, djedo !
Ali ti se drijemat pocelo ?


Iguman Stefan (cita naizust)

Ne drijema nego nesto mislim,
pa se cudim za novu godinu
sto je danas oscela ljudima.
Rasta nije s pocetkom proljeca,
kad se sunce sa juga povrati
i kad pocnu dnevi napredovat,
kad se zemlja obuce u zelenju
i stvar svaka kad na njoj dobije
novi zivot i vid sasvim novi ?


Vladika Danilo

Sve jednako tada ali danas;
vrijeme ce svojim tokom hodit,
a ovo su stari uredili.


Iguman Stefan (cita naizust)

Ko je da je, nije ugodio.
Ulazi jedno momce k njiima, celiva Vladiku u ruku, pa Igumna Stefana.
Vladika Danilo

Sto je, momce ? Otkuda si sada ?
E da ces ni sto dobro pricati ?

Momce

Ja sam ulak, od Rijeke sada;
Serdar Janko posla me do tebe,
da ti pricam sto je kod nas bilo.


Vladika Danilo

Pricaj, sinko, sto najbrze mozes.


Momce

Kako cusmo za boj na Cetinju,
da na glavu pogibose Turci,
Serdar Janko odmaha otpravi
dva momceta rijeckim Turcima.
Ko ne misli na Koran pljunuti
neka bjezi glavom bez obzira !
Turci momcad kod sebe primami
i oboje na obod objesi.
U toSerdar poklic niz nahiju !
Svak potrci k rijeckomu gradu,
al' zaludu - svi utekli Turci
u ladjama put bijela Skadra;
samo Bogdan sto je pohitao
te ubio rijeckog Kadiju.
Scase dociSerdar s glavarima
da ti prica sve kako je bilo,
no nemase kada ostaviti:
razuraju grada Obodnika
i sve Turske kule i dzamiju
da nas pazar ne smrdi nekrscu.
Preklanja se ulak, celiva opet Vladiku u ruku, mece mu knjigu na skut i odlazi.
Vladika Danilo zove djace da procita onu knjigu, da je cuje i Iguman Stefan. Djace uzima knjigu.
Djace (cita)

"Knez Nikola i svi dupiljani
pozdravljamo nasega Vladiku !
Pisemo ti sto je kod nas bilo.
Kako cusmo sto bi na Cetinju,
poklasmo se s nasijem turcima.
Dan i noc je poklanje trajalo:
bjese puna Crmnica Turakah,
desecara, age izjelice.
Malo ko nam u pomoci dodje;
i mi smo ti grdno izginuli,
polovina u boj poginusmo.
Nestalo je groblja oko crkve,
po sestinu u jedan kopamo.
Po Crmnici Turke isjekosmo
i grad Besac s zemljom izravnismo.
sad ti nema u nasu nahiju
obiljezja od turskoga uha
do trupine ali razvaline."
Vladika Danilo place a Iguman se Stefan smije.
Vladika Danilo

Ti, Igumne, ne razumje pismo,
a bi i ti na njem proplakao:
po sestinu ujedno kopaju !


Iguman Stefan (cita naizust)

Razumijeh ga, al' plakat ne mogu.
Da umijem plakat od radosti,
bih plakao sladje nego igda,
Al kod mene, kada poje dusa,
suze mi se smrznu od radosti.
Bije neko u vrata od kujine, da ih slomi, misle da je lud.
Iguman Stefan (cita naizust)

Pomoz Boze i Mali bozicu !
Kad je radost sa svakoje strane,
nek uljeze i ta' ludi k nama
da nam kucu napuni smijeha !
Otvaraju djaci vrata,kad evo Vuk Mandusic. Namrcio se i crni mu brci pali na izlomljene toke. Dzeferdar prebijen nosi u ruke, i sjeda kod ognja, sav krvav. Nikome ni pomoz Bog. Zacude se kad ga onakvoga vide.
Vladika Danilo

Sto je, Vuce ? Grdno li izgledas !
Vidju da si s krvave poljane,
gazio si negdje vatru zivu
i Bog znade, do tebe samoga,
je li iko tu ziv pretekao;
er bez muke ne prskaju toke
ni se lome taki dzeferdari
te s' od vitke zice sakovani.


Vuk Mandusic (mrko prica)

Na Scepandan dodje mi odiva,
iz Stitarah ljetos povedena,
i kaza mi: "Evo haraclije
u Stitare da kupe harace !"
te ja skupi pedeset momcadi
i zapadni snjima pod Stitare
da posijecem Turke izjelice.
Pucu puske Ljesanskom nahijom.
Mislim, idu Turci u harace,
pa na raju stravu udaraju.
kad boj cujem u Progonovice,
te ja potec' sa onom druzinom.
A kad tamo, muka i nevolja !
Udarilo dvjesta haraclijah,
poturice, ljuta Arnauta,
na krvavu Radunovu kulu.
Sam se Radun u kulu nagnao
i snjim zena njegova LJubica;
zena mlada, ama soko sivi,
puni puske svome gospodaru.
Radun gadja s prozora od kule,
sedminu je na obor ubio.
No mu dosla bjese pogibija:
Turci bjehu slamu i sjeno
oko b'jele kule nanijeli
pa zazegli sa svakoje strane.
Plam se diga bjese u nebesa
i kulu mu bjese dohvatio.
A on gadja puskom, ne prestaje;
popijeva, tanko, glasovito,
pripijeva Baja i Novaka,
pripijeva, Draska i Vukotu
i dva Vuka od sela Trnjinah,
Markovica i Tomanovica,
a klikuje i zive i mrtve -
vidi strasnu uru pred ocima !
Nama ziva srca popucase,
potrcasmo kuli Radunovoj,
oko nje se poklasmo s Turcima.
Izbavismo iz kule Raduna,
ma izgore ojadjela kula.
Jost nam djeko u pomoc priskoci
te od kule pocerasmo Turke;
do Kokotah, vise Ljeskopolja,
osamdeset i tri posjekosmo.
I u boju kod bijele kule
olova mi toke izlomise,
a u razdvoj boja krvavoga,
najpotonja koja puce turska
- dzeferdara drzah pred ocima -
prestize ga, ostala mu pusta,

(place)

po reniku, kada trska bjese !
Vise zalim pusta dzeferdara
no da mi je ruku okinula !
Za mi ga je ka jednoga sina,
za mi ga je ka brata rodnoga,
ere bjese puska mimo puske.
Srecan bjese, a ubojit bjese;
oko njega ruke ne previjah,
svagda bjese kao ogledalo;
u hiljadu drugijeh pusakah
poznati ga scase kada pukne.
Pa sam dosa do tebe, vladiko:
na moru je od svasta majstorah,
pa bi l' mogli pusku prekovati !


Vladika Danilo

Mrki Vuce, podigni brkove,
da ti vidju toke na prsima,
da prebrojim zrna od pusakah
kolika ti toke izlomise !
Mrtvu glavu ne dize iz groba
ni prekova bistra dzeferdara.
Zdravo tvoja glava na ramena,
ti ces pusku drugu nabaviti
a u ruke Mandusica Vuka
bice svaka puska ubojita !
Vladika ustade i dade Mandusicu iz odaje svoje jedan dobar dzeferdar.


Odje ti je sre'stvo za navigaciju !