Badnji Vece

Vladika Danilo i Iguman Stefan sjede kod ognja, a djaci, veseli, igraju po kuci i nalazu badnjake.
Iguman Stefan

Jeste li ih, djeco, nalozili,
u prijekrst kad treba metnuli ?


Djaci

Nalozili, djedo, ka trebuje,
presuli ih bijelom senicom,
a zalili crvenijem vinom.


Iguman Stefan

Sad mi dajte jednu casu vina,
ma dobroga, i casu od oke,
da nazdravim starac badnjacima.
Daju mu casu vina, on nazdravi badnjacima i popije.
Iguman Stefan (cisteci brke)

Bog da prosti vesela praznika !
Donesite, djeco, one gusle,
dusa mi ih vaistinu iste,
da propojem; odavno nijesam.
Ne primi mi, Boze, za grehotu,
ovako sam starac naucio.
(Daju mu djaci gusle)
Iguman Stefan (poje)

Nema dana bez ocnoga vida
niti prave slave bez Bozica !
Slavio sam Bozic u Vitlejem
slavio ga u Atonsku Goru,
slavio ga u sveto Kijevo,
al' je ova slava odvojila
sa prostotom i sa veseloscu.
Vatra plama bolje nego igda,
prostrta je slama ispod ognja,
prekrsceni na ognju badnjaci;
puske pucu, vrte se peciva,
gusle gude, a kola pjevaju,
s unucadju djedovi igraju,
po tri pasa vrte se u kolo, -
sve bi reka jednogodisnici,
sve radoscu divnom nravnjeno.
A sto mi se najvise dopada,
sto svacemu treba nazdraviti !


Vladika Danilo

Srecan li si, Igumne Stefane,
kako te je Bog vesela dao !


Iguman Stefan

Mladi sinko, lijepi Vladiko
samo sobom nocas je veselo,
a dusu sam natopio kapljom
pa se stara igra povrh vina
ka blijedi plamen po rakiji.
To mikatkad starcu budi kosti,
spomene ih na malde godine.


Vladika Danilo

Ljepse stvari nema na svijetu
nego lice puno veselosti,
osobeno ka sto je kod tebe:
sa srevrnom bradom do pojasa,
sa srebrnom kosom do pojasa,
a lice ti glatko i veselo,
To je uprav blagoslov visnjega.


Iguman Stefan

Ja sam prosa sito i reseto
ovaj grdni svijet ispitao,
otrovi mu casu iskapio,
poznao se s grkijem zivotom.
Sve sto biva i sto moze biti,
meni nista nije nepoznato;
sto god dodje ja sam mu naredan.
Zla poid nebom sto su svakolika
covejku su prcija na zemlju.
Ti si mlad jos i nevjest, vladiko !
Prve kaplje iz case otrovi
najgrce su i najupornije.
O da znades sto te joste ceka !
Sv'jet je ovaj tiran tiraninu,
a kamoli dusi blagorodnoj !
oOn je sostav paklene nesloge:
U nj' ratuje dusa s tijelom,
u nj ratuje more s brgovima,
u nj ratuje zima i toplina,
u nj ratuju vjetri s vjetrovima,
u nj ratuju zivina s zivinom,
u nj ratuje narod s narodom,
u nj ratuje covjek s covejkom,
u nj ratuju dnevi sa nocima,
u nj ratuju dusi s nebesima.
T'jelo stenje pod silom dusevnom,
koleba se dusa u t'jelu.
More stenje pod silom nebesnom,
koleblju se u moru nebesa;
volna volnu uzano popire,
o brijeg se lome obadvije.
Niko srecan, a niko dovoljan,
niko miran, a niko spokojan.
Sve se covjek bruka sa covjekom:
gleda majmun sebe u zrcalo !


Vladika Danilo

Dobra vatra, a jost bolje vino;
malo si se, djedo, ugrijao,
pa preciscas svijet na reseto !


Iguman Stefan

Dje si bio danas, amanati,
te si doma tako pozna dosa ?
Stoja u lov toliko nijesi;
ranije si svagda dohodio.
I dje su ti tjelohranitelji,
dva Novaka i barjaktar Pima !
Ne bio ih pustavat od sebe.
Bio dozvat, dok ti Bozic prodje,
dva tri sina staroga Martina,
ere ti se ja sve bojim, sinko,
da ce Turci tebe izgubiti.
Dvadest, tridest da nocas udare,
kako ti se kuca osamila,
sto bi sceli, to bi ucinili !


Vladika Danilo

Ne boj mi se, ako Bog da, djedo !
Ne misli se o tome Turcima,
zle su misli i na njih napale.
Pa i da bi dosli i stotina,
imam ovde desetak djacadi,
u kucu se bismo zatvorili,
mi se bili, a ti bi nam pjeva.


Iguman Stefan

Od te pjesne, Boze me sahrani !
Teza bi mi bila no plakanje;
Plakanje je pjesna sa suzama !
Idu da spavaju. Dizu se pred zoru i idu u crkvu. Svrsila se leturdjija, izlaze. Djace prica Igumnu Stefanu pred crkvom.
Djace

Slusaj, djedo, da ti nesto kazem.
Kad su prva zvona zazvonila,
diga sam se da idem u crkvu,
ali jeku necesovu cujem,
te ja stci brze nakraj polja.
Iako je lijepo vrijeme,
misljah skace voda u Ponoru.
Kad prisjedoh malo ukraj polja
ali nije ono sto ja misljah,
no to brdo na kraj polja jeci
kako da ce prsnut u oblake.
Puske grme, nebesa se lome,
fiska stoji mlade ubojnike !
Te ja brze bolje preko polja.
Kada dodji pri Djinovu brdu,
a' u brdo nigdje nista nema,
no se negdje boj krvavi bije,
pa odzivom brdo uzjecalo.


Iguman Stefan

Muc' budalo, da li Bozic nije ?
vec je troje pojelo pjevacah:
sada puske najvise pucaju,
a to brdo ka suplja tikvina,
pa glasove hvata odsvakuda.
Veca za dugo i ne treba nista,
no ponavlja ono sto dje cuje
kao jedna prekomorska tica.


Djace

Nije, djedo, tako mi rozdestva,
no nekakav pokolj, te veliki;
Od miline uru sam slusao !
Dim je crni lega nad Bajice
ka najgusci oblak o jeseni.


Iguman Stefan

Hajd' otolen, sto kojesta drobis !
Dim na Bozic, velikoga cuda !
Kako ce se svenarodnja zertva
bez oblakah dima uciniti ?
Cuje se grmljava pusakah niz polje. Pojaha Vladika Danilo hata i izide u polje. Kad eto niz polje pet sest stotinah ljudih: On potrci konja i brze bolje dodje medju njih. Oni se svi oko njega u kolo okupi. Videci Vladika pet Martinovicah, Vuka Borilovica i tri svoje sluge sve krvave, poce ih zapitovati.
Vladika Danilo

Pricajte mi sto je tamo bilo:
al' ste vuci ali ste lisice ?


Vojvoda Batric

Veseli su glasi, gospodare,
klanjamo se Bogu i Bozicu.
Najpridje ti Bozic cestitamo,
cestitamo Bozic Gori Crnoj !
Mi pet bratah pet Martinovicah
i tri tvoj sluge najvjernije
sa sokolom Borilovic - Vukom
poklasmo se sinoc sa Turcima.
U pomoc nam ko god cu pritece,
sakupi se vojske kao vode.
I sto cu ti duljiti pricanje ?
Koliko je ravnoga Cetinja,
ne utece oka ni svjedoka,
ni da kaze kako im je bilo,
te pod sablju svoju ne metnusmo
koji ni se ne kce pokrstiti;
Koji li se pokloni Bozicu,
prekrsti se krstom hristijanskijem,
uzesmo ga za svojega brata.
Kuce Turske ognjem izgorijesmo,
da se ne zna ni stana ni traga
od nevjerna domacega vraga.
Iz Cetinja u Djeklic podjosmo.
Djeklicki se razbjezase Turci
malo koga od njih posjekosmo
ma njihove kuce popalismo;
od meceta i turske dzamije
napravismo prokletu gomilu,
neka stoji za uklin narodu.


Vladika Danilo

Blago meni, moji sokolovi,
blago meni, junacka svobodo !
Jutros si mi divno voskresnula
iz grobovah nasijeh djedova !
Skida se s konja Vladika, te grli i celiva junake koji su poceli boj s Turcima; I tako idu niz polje pjevajuci i puskama veselje cineci. Kada dodjose blizu crkve, ali je Iguman Stefan pred crkvom i jost jedan kaludjer, koji drzase sveti cutir u ruke.
Iguman Stefan

Ja ne vidi, nego cujem dosta.
Hajte, braco, te se pricescujte
bez priprave i bez ispov'jesti,
a ja micem sve na moju dusu.
Pristupaju i pricescuju se koji ne bjese ruca. Posto se pricestise, navrcese peciva i pocese kolo voditi. A Vladika uljeze u kucu i uvede sa sobom pet Martinovicah, Vuka Borilovica i tri njegove sluge za njima uljegose. Peku se peciva, igraju se momcad svake igre i kolo poje.
Kolo

Bjese oblak sunce uhvatio,
bjese goru tama pritisnula,
pred oltarom plakase kandjelo,
na gusle se strune pokidale,
sakrile se vile u pestere -
bojahu se sunca i mjeseca;
bjehu muska prsa ohladnjela,
a u njima umrla svoboda,
ka kad zrake umru na planinu,
kad utone sunce u pucinu.
Boze dragi, svjetla praznika !
Kako su se duse pradjedovske
nad Cetinjem danas uzvijale !
Igraju se na bjela jata,
kako jata divnih labudovah
kad se nebom vedrijem igraju
nad obrazom svjetla jezera.
Sokolovi pet Martinovicah,
koje jedna prsa zadojise
a odnjiha jedna kolijevka,
dva Novaka s barjaktarom Pimom,
i viteze Borilovic Vuce,
koji prvi udriste na Turke, -
ko umije vama splesti v'jence ?
Spomenik je vasega junastva
Gora Crna i njena svoboda !
Izlazi Iguman Stefan medj narod, i nose za njim dva momka medju sobom jednu siniju i na njoj dvadest okah senice varene, izmjesate zrnima sipcanima, nalite dobro vinom i medom. Narod se cudi njegovu poslu i sav se okupi okolo njega da gledaju sto ce da radi. Momci postavise koljivo na sred velikoga guvna, a Iguman poce govoriti.
Iguman Stefan

Cuj, narode, svi skinite kape !
Hocu spomen da cinim dusama
vitezova nasega naroda;
Danas ce im najmilije biti,
od Kosova nigda kao danas.
Svak skida kapu i smiju se.
Iguman Stefan (cita naizust)

Vjerne sluge pomjani, Gospodi,
vladaoce, ma tvoje robove:
Nepobjednog mladoga Dusana,
Obilica, Kastriota Djura,
Zrinovica, Ivana, Milana,
Strahinica, Relju Krilatoga,
Crnovice Iva i Urosa,
Cmiljanica, Vojvodu Momcila,
Jankovica, devet Jugovicah,
i Novaka - poradi halaka,
i ostale nase vitezove !
Na nebu im duse carovale
ka im ime na zemlji caruje !
Izjedose ono koljivo, rucase i svak doma odlazi.


Odje ti je sre'stvo za navigaciju !