Glavari sjede okolo veljega guvna i razgovaraju se, dok evo ti tri cetiri stotine Ozrinicah, Cucah i Bjelicah.Svi posjedase pred glavare i drze duge puske uz ramena.

Serdar Vukota

Dobro dosli!Sto je bilo, ljudi?
Krenuli ste nekud ka na vojsku!
To vam nije bez neke nevolje;
da se nije ko pokla, Boga vi?


Vojnik

Ne, serdaru, jost nije pokolja,
ema bi se moglo doslutiti.


Drugi od vojnikah

Pope cucki, da' im ono pismo
te si pisa medju svima nama,
pa se s njime neka razgovore,
e ce mo ih grajom zaglusiti.
Pop Mico dava pismo vladici Danilu.Vladika ga gleda i ne govori nista.
Knez Janko

Sto je bilo?Sto pise, vladiko?


Vladika Danilo

Ne moze se ono procitati.
Daje ga vladika knezu Janku da ga popu povrati.
Knez Janko (gleda ga)

Divna pisma, jadi ga ubili!
Krasno je na kartu slozeno,
kao da su kokoske cepale.
Svak se smije.Knez Janko dava pismo popu i govori mu.
Knez Janko

Pope Mico, drz' ti ovo pismo,
te procita', da znamo sto pise!
Pop Mico uzimlje pismo, dugo ga gleda i pocinje citati:
Pop Mico(cita)

...um...dam...am...
...bi...nu...no...
...na...sa...ra...


Vuk Micunovic

Lijepo li ova sablja cita,
divno li nas danas razgovori!
Amanati, dje nauci tako?
Jesu li te u Mletke siljali?
Kada svoje tako osijecas,
ada sto bi s tudjijem cinio?


Pop Mico

Ti se, Vuce, kada sa mnom rugas?
Kakav nauk, takvo i citanje!
Da sam ima boljeg ucitelja,
te bih i ja danas bolje cita.
Ka je, da je, o njemu se bavim.
Ko ce bolje, siroko mu polje!


Vuk Micunovic

Ja ti ne bih predavao bira,
da se slusam, zrno dadjavolje.


Pop Mico

I ne daju zita ni u saku,
do po runo i po grudu sira;
pa i to mi daju kao na silu.
Da li ne znas nase davaoce?


Vuk Micunovic

Amanati, ne naijedi se!
A kako im citas leturdjiju
kad ovako u pismo zatezes?


Pop Mico

Amanat mi, ja je i ne citam,
niti mi je knjiga za potrebu,
nit' je kada u crkvu otvaram.
Napameta sam je dobro utvrdio
leturdjiju, krstit i vjencati,
ka i druge pomanje potrebe;
pa kad mi je koje za potrebu,
ispojem ga ka pjesnu na usta.


Knez Janko

Cudna popa, jadi ga ne bili,
u svijet ga ovakvoga nema!
Sve u smijeh i u graju.
Serdar Vukota

Danu pricaj koji sto ste dosli,
da idemo, da ne zamrcemo.


Jedan Cuca

Pricacemo, a imamo dosta!
Prosta sablja po sto putah turska,
od Kosova koja nas sijece,
pri zlu tome, ako je istina.
Evo ima sest-sedam godinah
ka dohodi jedna prorocica
medju nama.Iz Bara se kaze.
Dava trave i nesto lijeci,
i zapise necesove gradi
da covjeka puska ne ubije.
Svak je drzi, oprosti mi, Boze,
ka da duhom svijetijem prozire.
Donio je djavo medju nama
evo ima dvije tri nedjelje,
pa je sada, sto nije nikada,
udarila kazivat vjestice.
Dvadest ih je do sada kazala,
i sama je sebe oblicila;
na njih vise no pedeset glavah
sto su one svakoju izjele,
a sve djece koja su pomrla
i momcadi te puska ubila.
Pa se narod cio pomutio,
niko ne zna sta hoce da radi;
pomrzjelo sve jedno na drugo.
Na cudo smo i na jade bili
razdvajuci da se ne iskolje.
Jedva smo ih ovamo savili,
eda kako vi to pretecete.


Vuk Micunovic

Cudne stoke, Bog ih posjekao,
oko sta se imalo poklati!
A dje vi je ta zlosrecna baba
te medju vas noz krvavi vrgla?


Isti Cuca

Evo smo je doveli sa sobom
da pred vama ovo posvjedoci.
Ona zbori da ce sve kazati;
i kazuje, Bog je posjekao,
ka da covjek sve ocima gleda.
Izlazi prorocica i vjestica.
Knez Janko

Kazuj, babo, jesi li vjestica?


Baba

Jesam, kneze, nije fajde kriti.


Knez Janko

A kako se gradite vjestice?


Baba

Mi imamo jednu travu za to,
pa tu travu u lonac svarimo,
iz lonca se redom namazemo;
iza toga budemo vjestice.


Knez Janko

Pa poslijed sto se od vas radi?


Baba

Kupimo se na mjedeno guvno,-
niko ne zna do nas dje je ono.
Na vratila o marcu jasemo,
dogovore krijuci cinimo
kakvo cemo zlo ucinit kome.
Zivinom se svakom promecemo;
vozimo se na srebrna vesla,
ladja nam je kora od jajeta.
Zla mrznome cinit ne mozemo;
a ko nam je mio ali svojta,
trag po tragu njegov iskopamo.
Svi iz glasa
Vidite li kako ne zna nista!
Istina je sve sto je kazala;
ne bi sama sebe naruzila
da u taj lik nije obestana.
Pa se kaje, stavila se duse,
ere vidi trag ni iskopase.


Knez Janko

Slusaj, babo, sve ti vjetujemo:
moze biti i mjedeno guvno,
jahati se moze na vratilo,
ma za ladju i vesla srebrna,
to ti niko vjetovat nece,
er je sasma prenistava ladja.


Baba

Istina je, moj mili, duse mi!
A kako bih danas pridizala
kada visim nogama u grobu?
Nego sam se jednom pokajala;
volija sam poci pod gomilu
sa svijema te smo toga lika
no zla cinit kako smo do sada,
da ako mi lakse dusi bude.
(i place baba)


Knez Janko

Cudna vraga, vidite li, braco?
Hvala Bogu, ima li vjesticah?


Knez Rogan

Ima, kneze, nekijeh rogosah,
pod oblak ce ustrijelit orla!


Vuk Micunovic (vladici)

Ti, vladiko, znas duboke knjige;
nalazis li u njima vjestice?


Vladika Danilo

Dje vjestice, sto govoris, Vuce!
Nema toga ni u jednu knjigu.
Svrh mene se svi ovdi kunite,
to su babske price i mudrosti;
nego laze ova babetina,
ali moze nesto drugo biti!
Svi glavari:
Kazuj, babo, rasta si lagala,
al' na nasu dusu pod kamenje!
Nije sala sto si ucinila:
pomutila tri mucna plemena
i krvavu sablju izvadila!
Baba

Kazacu vam, al' na ispovijest,
pa cinite sta hocete sa mnom.


Knez Janko

Nema, babo, ovde duhovnika,
nako cemo poslat popa Mica,
a on knjige uza sebe nema.
Nego kazuj, al' ces pod gomilu;
ne varaj se, drugo bit ne moze!


Baba (drhtecim glasom kazuje)

Kad se spravljah iz Bara na ovamo,
dok evo ti jednoga kavaza
dje od pase za mene dosao;
povedi me na Skadar veziru.
Vezir bjese cuo sto se radi,
da dogovor medju se imate
na domace udariti Turke,
pa me posla da vas ja pomutim,
da se o zlu svome zabavite.
Nauci me sve kako cu radit,
i rece mi, dusa mu prokleta:
"Na tebe se niko stavit nece,
jer ti cesto ides medju njima."
Zaprijeti kad od njega krenuh:
"Ne smuti li, babo, Crnogorce,
kunem ti se turskom vjerom tvrdom:
imas doma deset unucadi
i tri sina, sva tri ozenjena,-
sve cu ti ih zatvorit u kucu,
pa u zivi oganj izgorjeti!"
Ta me sila, braco, nacerala
te pomutit hocah Crnogorce.
Tada skoci narod cio, uzmi kamenje da je pod gomilom metnu, ali je ne puste glavari, no je s mukom odbrane.

Razidjose se doma svikolici; samo nekoliko glavara ostadose na Cetinje da pritvrde svoj dogovor.
Smrklo se; sjede glavari okolo ognja. Izlazi mjesec krvav, i bi veliki potres. U to isto doba dodje k njima stari i slijepi iguman Stefan s brojanicama u ruke.


Knez Rogan

Moz li znati, oce igumane,
rasta ove gore uzdrhtase?


Iguman Stefan

Ko ce, sinko, bozju volju znati,
ko li boza prozreti cudesa?


Knez Rogan

Ada sto je ovaj mjesec crven
kako da je iz ognja ispretan?


Iguman Stefan

Ni to, sinko, ja ne mogu znati.
Aljinah je na nebesa dosta,
pa Bog daje kome kakvu hoce;
a meni je svakoja jednaka,
tek sam svoje oci izgubio.
Blago vama koji ih vidite,
vi ste blize Boga i cudesah!
Tisina je; iguman broji brojanice.


Knez Janko

A brojis li sve tako, igumane?

Iguman Stefan

Brojim, sinko, ne prestajem nigda.

Knez Janko

Doista se mislis nabrojiti.
Da li ti se, oce, ne dodije,
a od toga..................
Ja bih voli sad grivnu orahah,
da je jednom po naski izbrojim,
na stotinu tijeh brojanicah
da prebiram prstima za fajdu.


Serdar Janko

Ti sve, kneze, na salu okreces.
Danu, oce, ono ka umijes,
isprica' ni stogod, amanati,
pridje no smo legli i zaspali.
Ko te nije cuo dje govoris,
onaj ne zna sto u tebe spava.


Iguman Stefan

Hocu, braco, to sam i dosao.
Ja sam mnoga zazega kandjela
na oltaru crkve pravoslavne,
pa sam slijep dosa medju vama
da podzezem, koliko uzmogu,
i vas oganj sveti na oltaru,
na oltaru crkve i postenja.
Mnogi iz glasa: Zbori, oce, svi cemo slusati koliko te god volja, ako ces do ponoci.


Iguman Stefan

Ja imadem osamdeset ljetah.
Otkako sam oci izgubio,
ja sam vise u carstvo duhovah,
iako mi jost tijelo dusu
zadrzaje i krije u sebi
kako kamen podzemna pestera.
Ja sam mnogo obisa svijeta.
Najsvetije nebesne hramove
sto je zemlja nebu podignula
ja sam redom svaki polazio,
nasrka se dima s zertvenikah.
Penja sam se na svestenu goru
sa koje je strasno predskazanje
svoje sudbe Jerusalim cuo.
Razgleda sam i sve tri pecine:
dje se sunce hristjanstvu rodilo,
dje se nebo jasli o svestalo,
dje su cari nebesnom mladencu
pohitali s darom pokloniti se.
Gledao sam Getsimansku bastu,
ocrnjenu strascu i izdajom.
Svjetu lampu lud vjetar ugasi!
Mi vidimo na plodnim njivama
dje se grdno trnje rasticilo,
hram Omarov dje se povisio
na svesteni osnov Solomonov,
dje Sofija za konjusku sluzi.
Smjesna su svojstva nase zemlje,
punana je ludijeh premjenah.
Priroda se svakolika pita
suncanijem cistijem mlijekom;
u plamen se i ono pretvara,
danas zeze sto juce njivljase.
Kolijevke kakve bi trebale
ne imadu sve nase rijeke;
vidimo li mi ova strasila
dje pustose nemilosrdno zemlju?
Vreme zemno i sudbina ljudska,
dva obraza najvise ludosti,
bez poretka najdublja nauka,
sna ljudskoga djeca al' ocevvi,-
je li ovo pricina uprava
kojoj tajnu postic ne mozemo?
Je l' istina e ovo ovako,
al' nas oci sopstvene varaju?
Iste svijet neko djeistvije,
duznost radja neko popecenje,
obrana je s zivotom skopcana.
Sve priroda snabd'jeva oruzjem
protiv neke neobuzdne sile,
protiv nuzde, protiv nedovoljstva:
ostro osje odbranjuje klasje,
trnje ruzu brani ocupati;
zubovah je tuste izostrila,
a rogovah tuste zasiljila;
kore, krila i brzine nogah,
i cjeli ovi besporeci
po poretku nekomu sljeduju.
Nad svom ovom grdnom mjesavinom
opet umna sila torzestvuje;
ne pusta se da je zlo pob'jedi,
iskru gasi, a zmiju u glavu.
Muz je branic zene i djeteta,
narod branic crkve i plemena;
cest je slava, svetinja narodnja!
Pas svakoji svoje breme nosi;
nove nuzde radju nove sile,
djeistvija naprezu duhove,
stjesnenija slamaju gromove;
udar nadje iskru u kamenu,
bez njega bi u kam ocajala.
Stradanje je krsta dobrodjetelj;
prekaljena iskrsenjem dusa
rani t'jelo ognjem elektrizma,
a nadezda veze dusu s nebom
kako luca s suncem kapljicu.
Sto je covjek, a mora bit covjek!
Tvarca jedna te je zemlja vara,
a za njega, vidi, nije zemlja.
Je li javlje od sna smucenije?
Ime cesno zasluzi li na njoj,
on je ima rasta polaziti;
a bez njega- u sto tada spada?
Pokoljenje za pjesnu stvoreno,
vile ce se grabit u vjekove
da vam v'jence dostojne sapletu;
vas ce primjer uciti pjevaca
kako treba s besmrtnoscu zborit !
Vam' predstoji preuzasna borba:
pleme vi se sve odreklo sebe
te crnome rabota Mamonu !
Pade na njem kletva bezcestija.
Sto je Bosna i po Arbanije ?
Vasa braca od oca i majke;
Svi ujedno i dosta rabote.
Krst nositi vama je sudjeno
strasne borbe s svojim i s tudjinom !
Tezak v'jenac, al' je voce slatko !
Voskresenja ne biva bez smrti.
Vec vas vidju pod sjajnim pokrovom,
cest, narodnost dje je vaskresnula
i dje oltar na istok okrenut,
dje u njemu cisti tamjan dimi.
Slavno mrite, kad mrijet morate !
Cest ranjena zezxe hrabra prsa,
u njima joj nema bolovanja.
Porugani oltar jazicestvom
na milost ce okrenut nebesa !
Svi pospase, a Iguman sjedi uz oganj, broji brojanice i svu noc cita molitve medju njima.
Zora je, dizu se, pripasuju oruzje da krecu doma.
Cude se gladujuci staroga Igumana dje sjedi uz vatru. Broji brojanice i nesto u sebi cita, a oni, kako se koji dize, tako mu pristupa i ljubi ga u ruku iz uvazenija, rasta ljepo i mudro zbori.


Serdar Ivan

Ti nijesi slijep, Igumane,
kad si tako mudar i pametan.
Budale su s ocima slijepe,
koje vide, a zaludu vide;
trebaju im za proste potrebe,
ka ostaloj isto zivotini.


Serdar Vukota

A mislis li, serdare njeguski,
da bi bio ovakvi s ocima ?
Pjesna dobra spava u slijepca,
pogled smeta misli i jeziku.
Moz' obisti kad sto hoces pricat:
kad pricanju tvome pokaze se
stvar sasvijem protivna pred oci.
slast i silu izgubi pricanje,
um se smuti, a jezik zaplete, -
cesce ne znas sto si htio reci.
A slijepcu oci ne smetaju,
no se drzi sve jednoga puta,
ka pjan plota kada se prihvati.


Vojvoda Batric

Da pricamo snove pri kretanju !
Ja sam snio sto nijesam nigda
(milo mi je za moje oruzje):
nocas na san Obilic prolece
preko ravna Polja Cetinjskoga
na bijela hata ka na vilu;
Oh, divan li, Boze dragi, bjese !
Posle tridest, cetrdest drugah pricaj svoje snove: svaki kaza san jednak, da je Obilica vidio kako i vojvoda Batric. Veseli idi u crkvu da se zakunu svi najedno da se kolju s domacima Turcima. Ulaze u crkvu, Vuk Micunovic razmota sal sa glave, pa ga pruzi te svi za njem rukama uhvatise i u kolo stadose.
Vladika Danilo

Cuj, Nikola kneze dupioski,
i ti ruku pruzajes na kletvu !
Ti si nejak, znas li, u Crmnicu,
a turcima pred kucom Crmnica.
Krivu kletvu na dom ne ponesi,
jer je muka s Bogom ratovati !


Knez Nikola

Znaj, Vladiko, is svi Crnogorci,
ja znam divno kako mi je doma;
Ama imam trista Dupiljanah,
nek me izda svako, ka i hoce,
zadajem vi bozju vjeru tvrdu -
s Turcima se hocemo poklati
ako ce nam sjeme utrijeti !
Kad krv prospem radi svoje vjere,
ne bojim se kletve, ni drugoga.
Kako puska pukne na Cetinje,
grohota ce biti na sve strane.
Blago tome koga srce sluzi
i konije sasma ostario,
dosta ce se posla nagledati !


Serdar Janko

Izdati se necemo, ama treba da se utvrdimo kletvom; zdravi je posao.

Vuk Micunovic

Kuni, serdare Vukota, ti, e najbolje umijes, a mi cemo svi vikati: Amin !

Serdar Vukota

U pamet se dobro Crnogorci !
A ko cinja biti ce najbolji;
A ko izda onoga te pocne,
svaka mu se satvar skamenila !
Bog veliki i njegova sila
u njivu mu sjeme skamenilo,
u zene mu djecu skamenio !
Od njega se izlegli gubavci
da ih narod po prstu kazuje !
Trag se grdni njegov iskopao
kako sto je sarenim konjima !
U kucu mu puske ne visilo,
glave muske ne kopa od puske;
zeljela mu kuca muske glave !
Ko izdao, braco, te junake
koji pocnu na nase krvnike,
spopala ga bruka Brankovica
cane poste za psa ispostio;
grob se njegov na ta' svijet !
Ko izdao, braco, te junake,
ne predava punje ni proskure,
nego pasju vjeru vjerovao;
krvlju mu se prelili badnjaci
krvlju krsno ime oslavio,
svoju djecu na nj pecenu io;
u popamni vjetar udario,
a u lik se manit obratio !
ko izdao, braco, te junake,
rdja mu se na dom rasprtila;
za njegovim tragom pokajnice
sve kukale do vijek lagale !
Svi iz glasa vicu:

Amin !
Izlaze iz crkve i otolen svaki doma.


Odje ti je sre'stvo za navigaciju !