Prodjose svatovi.-Malo stade, evo pokajnice uz polje, i tuzi sestra Batriceva pred njima.

Sestra Batriceva

Kuda si mi uletio,
moj sokole,
od divnoga jata tvoga,
brate rano ?
Da l' nevjerne ne zna Turke,
Bog ih kleo !
e ce tebe prevariti?
divna glavo !
Moj svijete izgubljeni,
sunce brate !
moje rane bez prebola,
rano ljuta !
moje oci izvadjene,
ocni vide !
Kome bracu ti ostavi,
bratska hvalo,
i staroga baba Pera,
kuku, Pero !
i tri mlade sestre tvoje,
kukavice ?
Sedam snahah sto osisa ?
njima prazno
Sto ne cuva mladu glavu,
ljudska vilo;
sto krvnika njom nasladi,
bratska diko ?
Na vjeru te posjekose,
nevjernici !
Divno Travnik okitise,
to platili !
sa lijepom glavom tvojom,
kuku, lele !
Ko ce cete sakupljati,
cetovodja,
ko l' krajini branit krilo,
bratsko krilo,
ko ce turske glave seci,
ostra sabljo ?
Da pogibe u boj ljuti,
ubojnice,
dje se srpski momci grabe,
mlado momce,
oko glavah i oruzjah,
proste rane;
no na vjeru u nevjere,
vjerna glavo !
Da mi se je pomamiti,
sestri crnoj,
da te kako zaboravim,
kukavica,
e prezgodna glava bjese,
mladi brate !
Da uz cara sjedijase,
mudra glavo,
scase carev vezir biti,
sestri tuznoj;
da kod kralja sjedijase,
moj mladiko,
djeneral mu scase biti,
moja ruzo !
Da se mogu razgovorit,
srce moje,
a sa mrtvom tvojom glavom,
kam da mi je !
da ti crne oci vidju,
oci moje,
da poljubim mrtvu glavu,
mjesto brata,
da ocesljam dugi percin,
jaoh meni !
i junacku calmu svezem,
sestra grdna !
U krvnicke sad si ruke,
platili te !
nagrdice krasnu glavu,
prekrvnici !
Ti ces mnogo brace naci,
kuku nama !
biranijeh sokolovah,
kuku, braco !
po bedemu od Travnika,
Bog ga kleo !
Glave bratske poznat neces,
nama prazno !
ere su ih nagrdili,
nevjernici !
Kud ce tvoja mlada ljuba,
kuku njojzi !
dvoje djece tvoje ludo,
sirocadi ?
Sto ce jadni djet ti Bajko,
moj Batricu,
koji te je odnjivio ?
tesko njemu !
Proste tvoje ljute rane,
moj Batricu,
al' neprosti grdni jadi,
kuku rode !
e se zenlja sva isturci,
Bog je kleo !
Glavari se skamenili !
kam im u dom !
Svi glavari placu, i kad cuse ime Batricevo, svi placuci izidose pred pokajnice. Kako se sastase s njima, znadose sto je. Sestra se Batriceva zagrli s djedom Bajkom(knezom), ugrabi mu noz iza pasa i ubi sama sebe; Bajko se prenemogne i pade spored unuke mrtve.
Vuk Tomanovic

Hvala Bogu, velike zalosti
sto nas nadje danas iznenada!
Svak cuti i place.
Vuk Micunovic

Oh do Boga, a oh dovjeka,
da cudno li s glave pogibosmo!


Knez Rogan

Osamdeset vec imam godinah;
sto putah sam gleda Crnogorce,
gleda Turke, a gleda Latine-
mlade glave onakve ne vidjah!


Vuk Tomanovic

U ove se gore nigda nije
onakvoga mladeta dizalo.
Ono bjese junak pod krilima!
Gleda sam ga dje skace s momcima:
skoci s mjesta cetrnaest nogah,
a iz trke dvadest i cetiri;
po tri konja zagona preskoci.


Vuk Micunovic

Sto je fajde kriti ono sto je?
Onakvoga sivoga sokola
Crnogorka jost radjala nije!
Ne mogase covjek nigda znati
al' je zgodni ali je valjasti,
al' je mudri ali je ljubavni!
Sest putah sam s njim na muku bio
dje prah gori pred oci junacke
i dje glave mrtve polijecu-
jost takvijeh ocih gvozdenijeh
ja ne vidjeh u jednoga momka.
A nemase jost dvadest godinah.
I sto cu vam kriti, Crnogorci,
zivo mi je srce pokosio
i nasu je zemlju ocrnio!


Vuk Tomanovic

On ne bjese no samo nastao,-
Crnogorca vec bjese svakoga
on gotova preteka junastvom:
sedamnaest ali osamnaest
bjese glavah posjeka turskijeh!


Vojvoda Batric

Bog ga jaki i mrtva ubio!
Kako moga vjerovat Turcima,
tere im se na vjeru opusta?


Vuk Tomanovic

Vjeran bjese junak mimo ljude,
pa ga ono pasce Corovica
izbezumi nekako na bratsku,
te sramotno, crn mu obraz bio!


Serdar Janko

Je li mu se kuca iskopala?


Vuk Tomanovic

Ne,Serdare, ali sto za fajdu?
Ostalo je dvoje djece musko,
jedno drugom vode dat ne moze;
i zgodna se ka dvije jabuke.
Nego ko ce djecu docekati?


Knez Janko

Kolika mu brata ostadose?


Vuk Tomanovic

Sedam bratah, svi sedam jednaci.


Knez Janko

Hoce li ga osvetiti, Vuce?


Vuk Tomanovic

Hoce, kneze, ali sto za fajdu?


Knez Janko

Kako zasto? Sto govoris, coce?
Da ga mogu dobro osvetiti,
ka da bi ga iz groba dignuli!


Knez Janko

Ada ova nesrecna nevjesta,
te se danas ubi medju nama,
ljuce mi je na srce zavila
no nesrecna glava Batriceva.


Serdar Janko

Ne zbori nam, kneze, za te jade!
Ni ovakve jost nije zalosti
na mnogo se mjestah dogadjalo;
no joj puce srce u prsima
a obrnu svijet naopako
za onijem sivijem sokolom,
pa ne moga odoljet zalosti,
nego zivot uze sama sebi.


Knez Rogan

Nevolja je, braco, da s' ubije!
Kam bi crka od ove zalosti,
a ne sestra za onakvim bratom,
e predivan bjese, jad ga nasa!
Kad se scase odjest kud da ide,
pa obuci one puste toke,
sal crveni svezi oko glave,
a pani mu percin niz ramena,
dvije puske metni za pojasom,
a pripasi maca o pojasu,
a u ruke uzmi dzeferdara,-
krasna lica, visok kao koplje!
Kad pomislim i ja kakav bjese,
raspale se uz mene plamovi!


Odje ti je sre'stvo za navigaciju !