Sijeku peciba i sjedose na rucak.Serdar Janko pita ci je brav te mu on u plece gleda, i kazu mu da je Martina Bajice.

Serdar Janko

Divna pleca, a divno li pise!
Blago tebi za dovijek, starce,
cudno li ces nesto dozivjeti!


Knez Rogan

Koje drze da je nasa strana,
al' od krsta ali je od stuba?


Knez Janko

Mi smo vazda od krsta drzali.


Knez Rogan

Hiljadu sam plecah oglodao,
ali ove ne vidjeh nesrece.
Cije ovo plece te ga gledam?
Njegova se kuca ugasila,
u nju nece kokota pojati;
a evo je nasred njega suplje
ka da ga si silom prosupljio,
a po njemu dvadeset grobovah
i ni jedan nije izvan kuce.
Svi gledaju ono plece i cude se kakvo je.Pitaju od cijega je brava, i kazu im da je od brava Skender-Age Medovica.
Knez Janko(gleda jedno plece i prica iz njega)

Ima ovaj dvadeset govedi,
guvno mu je kod kuce lijepo,
na kucu mu sljemi dosta jako,
jaki su mu i lijepi konji;
krije negdje zamotuljak parah,
ma bih reka da ih nije mnogo,
i za njih mu svi u kuci znaju.


Vukota Mrvaljevic(prica iz pleca)

Cudna negdje pustoga plijena,
no je krvav, da ga Bog ubije:
Kosovo je oko njega leglo!


Vuk Micunovic

Sto bajete kao bajalice
ali babe kad u bob vracaju?
Sto ce znati mrtve kosturine
kako ce se kome dogoditi?


Vukota Mrvaljevic

Koje jade ti toboz mudrujes?
A ti vise u njima prorices
no koji mu drago desetinja.
Ne das nigda pleca oglodati,
no ih grabis iz ustah ljudima;
meni si ih stotinu uzeo
da djavola pridje u njih vidis.
U to ti je proslo po vjeka!


Vojvoda Batric

Danu, Vuce iz Ljeseva Stupa,
uzmi gusle da nas razgovoris;
kad je dobro, neka je i bolje.


Vuk Ljesevostupac(poje)

Cevo ravno,gnjijezdo junacko,
a krvavo ljudsko razbojiste,
mnoge li si vojske zapamtilo,
mnoge li si majke ojadilo!
Ljutske su te kosti zatrpale,
ljudskom si se krvlju opjanilo;
vazda ranis od Vidova dana
junackijem i konjskijem mesom
gavranove i mrke vukove!
Stasno l' bjese jednom pogledati:
dim te crni bjese priklopio,
sto hiljadah pritislo Turakah,
oko tebe puske grmijahu,
fristijahu hiljade momakah
a grakahu na jata vranovi.
Iza tmine i sunce ogrije:
pred vecer se nad tobom izvedri,
Turke mrtve po tebe brojasmo,
pogodit se nigda ne mogasmo
oko broja, koliko ih bjese.
(ostavlja gusle)
Vojvoda Batric

Danu, Vuce, nemoj prekidati,
razgovora bez takvoga nema.


Vuk Ljesevostupac

Ne umijem, vojvoda, pa je ljepse ostaviti.
Pucaju puske uz polje, pjevaju ljudi, ima ih okolo sto i pedeset.
Vojvoda Drasko

Ko je ono, ka da su mahniti?


Serdar Janko

Ono su ti svati Mustafica,
a zeni se Suljo barjaktare
sinovicom s Oboda kadije.
Vuk Micunovic

Ma nijesu svi svatovi Turci,
nego ima i Crnogoracah.


Serdar Janko

Ima ondje i Crnogoracah
malo manje nego polovina.
Vuk Micunovic

Kud su sceli potrpezne kucke,
Brankovici i lizisahani?
Sto im oce drustvo sa Turcima?


Knez Janko

A kakva je to vrazija zenidba
kad vjencanja nikakva nemaju,
no zivuju ka ostala stoka?


Serdar Janko

U njih nema nikakva vjencanja,
no pogodbu nekakvu ucine
ka da kravu napoli predaju.
Oni zene u celjad ne broje,
no ih drze ka prodano roblje.
Oni kazu:"Zena je covjeku
slatko voce al' peceno jagnje.
Dok je takva, neka je u kucu;
nije l' takva, sa njom na ulicu!"


Knez Rogan

Hvala Bogu, pasjega mileta,
ka je opit sa zlom i nepravdom!
Dje dopire, tu zakona nema;
zakon mu je sto mu srce zudi,
sto ne zudi u Koran ne pise.
Poju svatovi uz polje.
Svat Turcin

Gergeleze, krilo od sokola,
te na hata u raju polece,
samovoljno, bez nikakva zora,
pred Proroka pridje da izadjes;
hurije te divne zarobise
te si nama tako zakasnio.
Izlaz k nama, casa ne pocasi,
na tvojega krilata halata!
Ne zaborav' sablje i mizdraka
i tvojega bica paklenoga,
jer su Vlasi usi podignuli,
da okupis stoku u torinu.
Vuci su ti ljuto pogladnjeli;
nek ti sine sablja damaskija,
da ne laju pascad na Proroka!


Svat Crnogorac

Dje si, Marko, nagnuta delijo?
Iako si turska pridvorica,
al' si opet nasa perjanica.
Pojas, Marko, tvojega, Sarina,
od oruzja nista ne uzimaj
do tvojega teska sestoperca;
njim Aliju zgodi medju pleca,
pa mu na cast Prorok i hurije!


Svat Turcin

Ilderime, svecev buzdovane,
malo li ti bi krstove vjere
medj' istokom i medju zapadom
da istrces hata krilatoga,
damaskiju krvlji da napojis,
da najstrasnim postanes sehitom,
no se dize da Fatimu ceras,
jedinicu svetoga Proroka?
Tu sagr'jesi Bogu i Proroku;
ko im skrivi, on im grdno plati!
Al' ti prosto dinovo mlijeko
kada Bosni salomi rogove,
kad sve pokla sto ne posuneti ;
samo fakir ostavi fukaru
da nas sluzi, a pred krstom tuzi.


Svat Crnogorac

Obilicu, zmaju ognjeviti,
ko te gleda, blijeste mu oci!
Svagda ce te svetkovat junaci!
Mrcino nam krunu ne upusti
kad padisi stade pod vilice,
kada dinu zagazi u corbu.
Sat te vidju na tvojega Zdrala
dje razgonis kod satora Turke.
Sto ce biti, ko ce ugoditi?
Srb i Turcin ne slaze se nigda,
no ce prije more oslacati.


Svat Turcin

Drz, Alija, kurvino kopile,
Kotarke se mlade razbjezase!
Sramota je sivome sokolu
cerat dugo jato jarebicah,
pa za sebe ne ulovit mesa.
Udri, Tale, tvojom drenovacom,
pod njom pucu rebra ka orasi!
Polovina glave izgubite,
ne ostavte Kosu u kavure;
takvo voce nije za kavure.


Svat Crnogorac

Bjez, Komnene, zadrta delijo,
kad si takvu srnu ulovio!
Vec si dosta odmorio krila,
nijesu ti daleko Kotari;
vjeta ti je Hajki omilila,
jedva ceka da ti se prekrsti.
Zabobonji, Starino Novace,
svrh Klisure,ka si naucio,
jer su dinu usi zaglibile;
probudi mu buhe u kozuhe.
Ne pust', Bajo, ziva djavoljega;
neka svati ne bude planine
bez pitanja tvoga al' Limova.
Izlazi Mustaj-kadija i moli momcad da ne poju onake pjesne pokraj sakupa Crnogorskoga, da ne bude od glavarah kome sto zao, nego neka poju svatovske pjesne, i on sam pocinje pojati.
Mustaj-kadija

Ne plac', majko, dilber Fatimu:
udata je, nije ukopata;
ruza s struka nije pala svog,
no u bostan prenesena svoj.
Fatimu ce Suljo drzati
kao oci svoje u glavi.
Fatima je strukom divota,
oci su joj dvije zvijezde,
lice joj je jutro rumeno,
pod vjencem gori Danica;
usta su joj parom srezana,
usne su joj ruzom uzdene,
medj' kojima katkad sijeva
snjezna grivna sitna bisera;
grlo joj je cista fildisa,
b'jele ruke - krila labuda.
Nad cvijecem pliva zornjaca,
a voze je vesla srebrna.
Blago odru na kom pocine!


Svat Crnogorac

Soko mrzi polja od prasine,
soko nece zabu iz luzine,
soko hoce visoku liticu,
soko trazi ticu jarebicu;
jarebica tanka i plasiva,
ma tjela kako vatra ziva.


Svat Turcin

Ne dangubi, svatski prvijence,
sahati su danas ka godine,
hoce nam se Sulju oduziti.
Bog je dragi nekoliko dana
tandarihe zemlji poklonio;
grehota je da ih potkidamo.


Vojvoda Stanko

Cudne bruke, grdne mjesavine!
Cujaste li kako se pojase?
Zaludu se nedruzina druze,
sve nekakvi prigovori stari:
Milos, Marko- Mujo i Alija!
Pripravlja se, dok odjednom pukne;
vec previre kapa na sve strane.
Vuk Mandusic

Ema sta se druze s krvnicima,
a u jedan kota da ih svaris,
ne bi im se corba smjesala!
Vuk Micunovic

Bezobrazne, obrljane kurve,
povukuse te nam obraz grde!
Junackoga ne znaju postenja,
a ne bi se vukli za Turcima.
Mrzni su mi oni nego Turci,
a ne mislim za njih ni za Turke.
Badava se inate s Turcima
kad im lizu, ka pascad, sahane!
Bogdan Djuraskovic

Oni scahu sve onako pojat,
no im neda podmukla lisica.
Vidite li onoga kadije?
Druga nema u cetiri zemlje.
U njega su medene rijeci,
uvija se ka vrag oko krsta,
ama punan gube i lukastva;
krvnika ga riscanskoga nema-
zakla ga puska crnogorska!


Odje ti je sre'stvo za navigaciju !