Zora je; bude se i dizu.



Obrad

Da vi pricam sto mi se prisnilo.
Naroda se bjese mnogo diglo,
kao nekud krste da nosimo;
sunce pece da oci iskoce,
i tvrdja je kudijen idemo.
Dok sidemo ka na ovo polje,
pocinemo pod jednu jabuku,
ispod koje i potocic vrase.
Svi se u hlad pod njom sabijemo,
uberemo zrelijeh jabukah,
kao cukar svaka bjese slatka;
pop ocita pod njom evandjelje.
U to doba pet Martinovicah
digose se jedan za drugijem
i za njima tri cetiri druga.
Sav ih narod gleda kad odose;
a oni ti stube, te uz crkvu:
na oltar se od crkve popese
i na njemu krst zlatni metnuse.
Krst zasija ka na gori sunce,
i sav narod na noge ustade,
casnome se krstu poklonise.
U tome se razbudih od straha.


Vuk Micunovic(lezi zajedno saSerdarom Jankom)

Srecan bio, divno li si snio!
Na cudo sam i ja na san bio
braneci se od nekijeh pasah,
i pet sest sam macem presjekao.
Da sam djegod u cetu krenuo,
doista se bih pokla s Turcima.


Serdar Janko

Ja sam nocas bio u svatove
i sa bulom zenio Bogdana;
u crkvu je nasu pokrstismo,
pokrstismo, pa ih privjencasmo.
Turci jedan za drugijem svi odose,ljuto sjetni.
Serdar Vukota

Ja sam Ozra nocas na san gleda.
Bjesmo posli dvjesta Ozrinicah,
i toliko pocerali konjah,
da uzmemo punje arandjelsko.
I vrati se s picem iz Kotora.
Poju ljudi, gadju iz pusakah.
Kad dodjosmo navrh Potocinah,
ali sjede oko trista drugah;
na svakoga zelena dolama,
na svakome toke i oruzje.
Pomislimo: ko ce ono biti?
Kakvi gosti?-Nije im vrijeme.
Kad ali je ono stari Ozro
i birani za njim Ozrinici.
( nije od njih ni jednoga ziva )
Puce na nas svake grdne jade
sto u Cevu crkvu ne gradimo
Arandjelu, da ni svud pomaga.
Ondena se malo ne poklasmo,
i sad drktim od njegova straha!


Vukota Mrvaljevic

Ja po svu noc prtljam i snijevam;
dok se dignem, ja sve zaboravim.
Knez Bajko je sjetan, i Vuk Mandusic; oni dva ne hoce nista da pricaju.
Knez Janko

Kneze Bajko, ti si nesto sjetan?
Sto ce biti, to ne moze proci,
nego pricaj, da i nije milo.


Knez Bajko

Hocu, kneze, sve mi jedno biva.
Ja sam nocas grdan san vidio:
sve orzje svoje u komate.
Bez zla mi se obici ne moze
i bez neke bratske pogibije,
jer kad god sam takvi san gledao,
pripravlja sam sto mrcu trebuje.


Knez Rogan

Mandusicu, sto si neveseo?
Sto ne pricas sto si nocas snio?


Vuk Mandusic

Ni sto snio ni pricat umijem,
no sam svu noc kao zaklan spava.


Knez Rogan

Ja cu pricat, kad svi ostaviste:
vidjeh na san Draska Popovica!
A meni se ka u zarok stjeca,
i reka bih, eto ga niz polje.


Serdar Radonja

Gledaj cuda, sto je jadni covjek!
Mi se dosad nista ne sjecasmo
najboljega nasega vojvode.
A dje bio Drasko Popovicu?


Serdar Vukota

Hodio je do u Mletke Drasko.
Kada Sendjer na Kotor udara,
sta grad biti topom bukovijem.
Pop Scepan se tad u Kotor nagna.
Godi jednom topom sa Kotora,
Sendjerovu pogodi lubardu,
u grlo joj zrnom ugodio-
slomi mu je u trista komatah .
Tad zadobi platu u principa,
na godinu stotinu cekinah.
Pop je pao ljuto od starosti,
pa je Drasko u Mletke hodio
da donese od Mlecica platu.


Knez Rogan

Navrtite te pet sest ovnovah,
da rucamo, da doma idemo.
Dodje Drasko vojvoda pa se sa svijema grli i celiva,pa sjede medju njima.
Knez Rogan

Pricaj stogod, Drasko, od Mletakah!
Kakav narod bjese na te strane?


Vojvoda Drasko

Kakav narod, pitas li, Rogane?
Ka ostali- ne bjehu rogati.


Knez Rogan

Znamo, coce, nijesu rogati,
no bjehu li zgodni i bogati?


Vojvoda Drasko

Bjese, brate, dosta lijepijeh,
a grdnijeh deset puta vise;
od bruke se gledat ne mogahu.
Bogatijeh bjese pogolemo;
od bogastva bjehu poludjeli,
djetinjahu isto kao bebe.
Svi nuglovi punani praznovah;
mucahu se, da im oci prsnu,
da oderu koru leba suha.
Gledao sam po dva medju sobom
dje uprte kakvu zenetinu
tjelesine mrtve i lijene
(potegla bih po stotinu okah!)
pa je nose proz gradske ulice
usred podne tamo i ovamo.
Ne boje se cesti i postenju,
tek da steku da se kami rane.


Knez Janko

Bjehu li im kakve kuce, Drasko?


Vojvoda Drasko

Bjehu kuce na svijet divota!
Ama bjese muke i nenolje:
ceskota ih nesretnja davljase,
smrad veliki i teska zapara,
te nemahu krvi u obrazu.


Vuk Micunovic(lezi zajedno saSerdarom Jankom)

A kako te zbilja, docekase?


Vojvoda Drasko

Ko m' u zli cas docekiva, Vuce?
Ja nijesam ni pozna nikoga,
a kamo li da me ko doceka,
no mi ona ruzna mjesavina
ne davase iz kuce izaci.
Svagda graja bjese oko mene
kada hocah po gradu izaci,
kao u nas bijele nedjelje
kad se krenu momcad u maskare.
Da jednoga ne bi prijatelja,
glavom sina Zana Grbicica,
svoga doma vec ne cah gledati,
nego kosti tamo ostaviti.
A on me je bratski docekao,
vodio me svuda po Mletkama.


Vuk Mandusic

A bjehu li junaci, vojvoda?


Vojvoda Drasko

Ne, bozja ti vjera, Mandusicu!
O junastvu tu ne bjese zbora.
Nego bjehu k sebi domamili,
domamili pa ih pohvatali,
jadnu nasu bracu sokolove,
Dalmantince i hrabre Hrvate;
pa brodove njima napunili
i tiska' ih u svijet bijeli,
te dovukuj blago iz svijeta
i pritiskaj zemlje i gradove.


Serdar Ivan

A sudovi bjehu li im pravi?


Vojvoda Drasko

Bjehu, brate, da te Bog sacuva!
Malo bolji nego u Turcina.
Bjese jedna kuca prevelika
u kojoj se gradjahu brodovi;
tu hiljadu bjehu nevoljnikah,
svi u ljuta gvozdja poputani,
te gradjahu principu brodove;
tu od placa i ljute nevolje
ne mili se uljesti covjeku.
Jedni suznji bjehu prikovani
u putima na velje brodove,
te vozahu po moru brodove;
tu ih ljetnje gorijase sunce
i davljahu kise i vremena,
ne mogahu iz veze senuti,
no, ka pasce kad ga za tor svezes,
tu camaju i dnevi i noci.
Najgore im pak bjehu tavnice
pod dvorove dje duzde stojase;
u najdublju jamu koju znades
nije gore ko u njih stojati.
Konj hocase u njima crknuti,
covjek pasce tu svezat ne scase,
a kamo li cojka nesretnjega;
oni ljude sve tamo vezahu
i davljahu u mracnim izbama.
Sav protrnem, da ih Bog ubije,
kad pomislim za ono strasilo.
Niko zalit ne smije nikoga,
a kamoli da mu sta pomoze.
Kada vidjeh vitesku nevolju,
zabolje me srce, progovorih:
"Sto, pogani, od ljudi cinite?
Sto junacki ljude ne smaknete,
sto im takve muke udarate?"
Dok Grbicic meni poprisapta:
"Nemoj takve govorit rijeci,
ne smije se ovde pravo zborit.
Tvoja sreca- ne razumjes te"
I cujte me sto vam danas kazem:
poznao sam na one tavnice
da su bozju grdno prestupili,
i da ce im carstvo poginuti
i boljima u ruke uljesti.


Vuk Micunovic

Budili se ti tako prorices,
misljahu li u svijet za koga?


Vojvoda Drasko

Nema toga ko s' ne boji cega,
da nicega ano svoga hlada.
Oni straha drugoga nemahu
do od zbirah i do od spijunah;
od njih svako u Mletke drktase.
Kad dva zbore stogod na ulicu,
treci uho obrne te slusa,
pa onaj cas trci sudnicima,
kazi ono sto oni zborahu
i popridaj stogod i pogladi.
Sud onaj cas ona dva uhvati,
pa na muke s njima u galiju.
Od toga ti bjehu poginuli,
medju sobom vjeru izgubili.
Kolike su s kraja u kraj Mletke,
tu ne bjese ni jednoga cojka
jedan drugog koji ne drzase
za tajnoga zbira i spijuna.
Grbicic se meni kunijase
da su jednom zbiri i spijuni
oblagali jednoga principa
pred senatom i svijem narodom,
i da su mu glavu otkinuli
bas na stube njegova palaca.
Kako ih se drugi bojat nece
kad mogase oblagati duzda!


Knez Janko

A bjese li igre u Mletkama,
ka ovo te se mi igramo?


Vojvoda Drasko

Bjese igre, ali drugojace.
U jednu se kucu sakupljahu
posto mrkni i posto veceraj.
Kuca bjese sila od svijeta,
uzdi u njoj hiljadu svijecah;
po zidu joj svud bjehu panjege,
cjele se napuni naroda,
tako isto i kuca ostala;
svud mogase iz zida vidjeti
dje virahu ka misi iz gnj'jezda.
Dok se jedna podize zavjesa,
treci dio od kuce otvori.
Boze dragi, tu da vidis cuda.
Tu izmilje nekakvoga puka,
to ni u san nikad doci ne moze,
svi sareni kao divlje macke.
Dok ih stade po kuci krivanja,
dje ko bjese zapljaska rukama;
imah mrtav padnut od smijeha!
Malo stade, oni otidose,
a za njima drugi izidose.
Takve bruke, takvijeh grdilah
nigdje niko jost vidio nije!
Nosine im po od kvarta bjehu,
istrestili oci kao tenci,
a zinuli ka kurjaci gladni;
a drvene noge nasadili,
pa idjahu kao na kljuceve;
oblacili prnje i jacine,-
usred podne da ga covjek sretne,
sva bi mu se kosa najezila.
Dok neko, da mu Bog pomoze,
iz onijeh panjegah zavika:vvvvvv
"Bjez, narode, e izgore kuca!"
Stade jeka, klepet i lomjava,
stade piska, kape popadase,
stotina ih ispod nogah osta;
sve se nabi, da krknut ne moze,
kao stoka kad je zvjerad gone.
Te mi opet sjutradan na igru,
kad u kucu nigdje niko nema,
no je pusta kuca zatvorena.
I jost cu vi jednu sprdnju pricat
( a znam cisto vjerovat necete):
vidio sam ljude u Mletkama
dje na konop skacu i igraju.


Knez Rogan

To ne moze bit istina, Drasko,
nego su ti oci zamastali.


Vojvoda Drasko

Ne znam nista, no sam ih gledao;
i sam mislim da je mastanije.


Obrad

Ada sto je nego mastanije!
Ja sam cuo od jednoga djeda,
u Boku su jedni dohodili
iz Talije, ili otkud drugo,
na nas pazar isti izlazili,
pa viknuli cjelu narodu:
"Pogledajte onoga kokota!"
Kad pogledaj onoga kokota,
ali sljeme za nogu poteze.
Kad onaj cas, nije nego slamka!
Drugnom vikni:"Poslusaj narode,
svak ce sada grozd u ruku imat,
grozdu ce te britve prinijeti,
al' cuvajte, da vas jad ne nadje,
nemoj koji grozda otkinuti!"
Dokle svako za po grozd uhvati,
prinijese britve grozdovima;
kad vidjese cudo nevidjeno:
svaki sebe za nos dohvatio,
dogna britvu do svojega nosa!
Dokle treci savrh zida vikni:
"Cuj, narode, ne potopite se!"
U to rikni niz pazar rijeka;
ili bilo musko ili zensko,
svak, da gazi, uzdigni haljine.
Kad ni vode ni od vode traga,
no svak diga u pazar haljine
i krenuo ka da vodu gazi!
Kad vidjeli e ih pogrdise,
skoci narod, i bi ih pobili,
no uteci u Kotor Latini.-
To igranje isto je ovakvo
sto na konop igraju, vojvoda!
Vuk Micunovic

Pojahu li uz gusle lijepo?


Vojvoda Drasko

Kakve gusle i kakvu nesrecu?
Tu za gusle i zbora ne bjese!
Vuk Micunovic

Ada za svu igru bez gusalah
ja ti ne bih paru tursku dao.
Dje se gusle u kucu ne cuju,
tu je mrtva i kuca i ljudi.
Serdar Radonja

Za svaku te rabotu pitasmo;
a gleda li principa, vojvoda?


Vojvoda Drasko

Gledah, brate, kao tebe sada.
Serdar Radonja

A bjese li kakav, amanati?


Vojvoda Drasko

Bjese covjek te od srednje ruke;
da ne bjese pod onim imenom,
ne scase se bojati od uroka.
Serdar Radonja

Kako li se zvase, vojevoda?


Vojvoda Drasko

Valijero, i vec ne znam kako.
Serdar Ivan

Pita li te sto za ove kraje?


Vojvoda Drasko

Pita, brate, ne znam ni sam kako.
Ja izidoh pred njim s Grbicicem,
poklonih se kako mi rekose.
Put mene se poosmjehnu princip,
raspita me za nase krajeve,
i scah reci ljubi Crnogorce,
jer spomenu sve redom bojeve
dje su nasi pomogli Mletkama.
Pa poslijed poce djetinjati;
zapita me za nase susjede,
za Bosnjake i za Arbanase:
"Kad uhvate - kaze- Crnogorca,
bilo ziva al' mrtva u ruke,
hoce li ga izjest, sto li rade?"
"Dje izjesti, ako Boga znades,
ka ce covjek izjesti covjeka?"
"Ma sam cuo- opet mi govori-
jedan narod tamo zmije jede."
"Kakve zmije, cestiti principe?
A gadno je na put pogledati-
sve se dlake najeze covjeku!"


Knez Janko

Ja mnim te je doceka lijepo?


Vojvoda Drasko

No lijepo, nego prelijepo!
Obeca mi i sto mu ne iskah.
I pomislih kad od njega podjoh:
blago meni jutros i dovjek,
evo srece za sve Crnogorce,
dajbudi cu povest dosta praha
da s' imaju cim biti s Turcima.
Kad poslijed, sve ono izlinja,
ka da nista ni zboreno nije.
I posad mu ne bih vjerovao
mlijeko je da rece bijelo.


Knez Rogan

A kako te ranjahu, vojvoda?
Bjehu li im lijepa jestiva?


Vojvoda Drasko

Tu ne bjese jela izvan leba,
no donesi nekakve preslacke,
po tri ure lizi dokle rucaj.
Dva djela tu bijase puka
joste mladi, a obezubili,
sve lizuci one poslastice.
Od zelje se sad najedoh mesa.
Vuk Micunovic

Fala Bogu, jest veliko cudo!
Vidi te li ovde u Kotoru
bas ovoga Sovru providura
i ostalu gospodu mletacku?
Voli su ti kokos ali jaje
nego ovna ali grudu sira.
Koje cudo mogu na godinu
kokosakah oni pozobati!
Pa pogini u ono gospodstvo,
spusti kulj, a obrivi brke,
a pospi se po glavi pepelom,
a brnjice ka u zene usi.
Kako tridest napuni godinah,
svaki dodje kao babetina,
od bruke se gledati ne moze;
kako podji malo uza stube,
ublijedi kako rubetina
a nesto mu zaigraj pod grlom,
rekao bi, onaj cas umrije!


Odje ti je sre'stvo za navigaciju !