Dohode deset kavazah iz Podgorice od vezira novoga,koji oblazi carstvo,
i daju vladici Danilu pismo, vladika ga cita, zamisljen.
Vojvoda Batric
Kaz', vladiko sta ti vezir pise.
Vec necemo da se krije nista,
svi ako ce okrilatit Turci!
Vladika (cita pismo od rijeci do rijeci):
"Selim vezir, rob roba sveceva,
sluga brata sunca svijetskoga,
a poslanik od sve zemlje cara.
Na znanje vi, glavari s vladikom!
Car od carah mene je spremio
da oblazim zemlju svukoliku,
da uredbu vidim kako stoji:
da se vuci ne prejedu mesa;
da ovcica koja ne zanese
svoje runo u grm pokraj puta;
da podstrizem sto je predugacko,
da odlijem dje je prepunano;
da pregledam u mladezi zube
da se ruza u trn ne izgubi,
da ne gine biser u buniste;-
i da raji uzdu popritegnem,
e je raja ka ostala marva.
Pa sam cuo i za vase gore.
Porodica sveta Prorokova
zna junastvu pravjednu cijenu.
Lazu ljudi sto za lafa kazu
da se misa i najmanje boji.
Hajte meni pod mojim satorom,
ti, vladiko, i glavniSerdari,
samo da ste caru na bjeljegu,
za primiti od mene darove,
pa zivite kao dosle sto ste.
Jaki zubi i tvrd orah slome;
dobra sablja topuz iza vrata,
a kamoli glavu od kupusa.
Sta bi bilo oduciti trske
da ne cine poklon pred orkanom?
Ko potoke moze ustaviti
da k sinjemu moru ne hitaju?
Ko izide ispod divne sjenke
Prorokova strasnoga barjaka,
sunce ce ga sprzit kako munja.
Pesnicom se nada ne rasteze!
Mis u tikvi- sto je nego suzanj?
Uzdu glodat- da se lome zubi!
Nebo nema bez groma cijenu.
U fukare oci od splacine.
Pucina je stoka jedna grdna-
dobre duse, kad joj rebra pucu.
Tesko zemlji kuda prodje vojska!"
Knez Janko
Trgovac ti laze sa smijehom,
zena laze suze prosipljuci;
niko krupno ka Turcin ne laze!
Serdar Janko
Ne drzimo ove poklisare,
nego da se brze otrsaju
da im pasa stogod ne dvoumi.
Nek zna prijed, pa cini sta moze!
Vuk Micunovic
Otpisi mu kako znas, vladiko,
i cuvaj mu obraz ka on tebi!
Vladika (otpisuje):
"Od vladike i svijeh glavarah
Selim- pasi otpozdrav na pismo.
Tvrd je orah vocka cudnovata,
ne slomi ga, al'zube polomi!
Nije vino posto pridje bjese,
nije svijet ono sto misljaste.
Barjaktaru darivat Evropu-
grehota je o tom i misliti!
Velja kruska u grlo zapadne.
Krv je ljudska rana naopaka,
na nos vam je pocela skakati;
prepuniste mjesinu grijeha!
Puce kolan svecevoj kobili.
Leopoldov hrabri vojevoda,
Sobijevski,vojvoda savojski
salomise demonu rogove.
U citapu ne pise jednako
za dva brata jednoimenjaka.
Pred Becom je Burak posrnuo,
obrnuse kola niza stranu.
Ne trebuje carstvo neljudima,
nako da se pred svijetom ruze.
Divlju pamet a cud otrovanu
divlji vepar ima, a ne covjek.
Kome zakon lezi u topuzu,
tragovi mu smrde necovjestvom.
Ja se sjecam sto si reci htio.
Tragovi su mnogi do pecine-
za gorske se goste ne pripravlja!
U njih sada druge misli nema
do sto ostre zube za susjede,
da cuvaju stado od zvjeradi.
Tjesna su vrata uljaniku,
za medjeda skovana sjekira.
Jost imate zemlje i ovacah,
pa harajte i koze gulite!
U vas stenje na svakoju stranu
zlo, pod gorim, kao dobro, pod zlom.
Spustavah se ja na vase uze,
umalo se uze ne pretrze;
otada smo visi prijatelji,
u glavu mi pamet uceraste."
Svrsi pismo i cita ga naglas pred svijema (Crnogorcima i Turcima)
Knez Rogan
Eto pismo, pa sad put za usi!
Dajte mu ga da se razgovori.
Poslanici vezirski, neveseli, odlaze
Vuk Micunovic
Drz, ridzale, uzmi ovaj fisek,
ponesi ga na poklon veziru
i kazi mu da je to cijena
koje drago glave crnogorske.
Ridzal Osman
Kakav fisek na poklon veziru,
samovoljni kavurski hajduce!
Ne zbori se tako s vezirima,
no dje dodju donose groznicu,
suze skacu same na ocima
i zahuci zemlja od kukanja!
Vuk Micunovic
Da nijesi u kucu dosao,
znao bih ti odgovorit divno;
ema hocu nesto svakojako.
Zar obadva nijesmo hajduci?
On je hajduk roblja svezanoga,
on je bolji e vise ugrabi;
ja sam hajduk te gonim hajduke,
glasnija je moja hajducina.
Ja ne przim zemlje i narode,
ama mnogi grdni mucitelji
na nos su se preda mnom pobili;
mnoga, bule vase,kukajuci,
za mnom crna kluvka razmotale.
Odose kavazi vezirski.- Biju se dva kokota kod skupstine.
Knez Rogan
Vidite li ova dva djavola!
Oko sta se oni dva poklase,
jedan drugom oci iskopase?
Za njima su tridest kokosakah,
mogu zivjet kao dva sultana
da im dade nekakva nesreca.
I sto mi je do njiove svadje-
a voli bih da nadjaca manji;
a tim, aga, brade ti sveceve?
Skender- Aga
A ja voli da nadjaca visi.
Rasta ga je Bog visega dao:
kad je visi, neka je i jaci!
Noc je mjesecna, sjede oko ognjevah i kolo na velje guvno poje.
Kolo
Novi Grade, sjedis nakraj mora,
i valove brojis niz pucinu
kako starac, na kamen sjedeci,
sto nabraje svoje brojanice.
Divna sanka sto si onda snio!
Mlecici te morem poduzese,
Crnogorci gorom opasase;
sastase se u tvoje zidove,
okropise krvlju i vodicom-
te od tada ne smrdis nekrscu.
Topal- pasa su dvadest hiljadah
da pomoze Novome hitase;
sretose ga mladi Crnogorci
na Kameno, polje pouzano.
Turskoj kapi tu ime poginu ,
sva utonu u jednu grobnicu;
moz i danas vidjet kosturnicu.
Polijegase
Vuk Micunovic(lezi zajedno saSerdarom Jankom)
Kud,Serdare, hoces s tom pasinom?
Serdar Janko
Da je metnem odzgor svrh haljinah.
Vuk Micunovic(lezi zajedno saSerdarom Jankom)
Koje ce ti jade svrh haljinah?
Serdar Janko
Pritiskame sve nesrecna mora;
kako zaspim, ne da mi krknuti.
Vuk Micunovic(lezi zajedno saSerdarom Jankom)
Kakva mora i kakva zla sreca!
Tu niti je more ni vjestice,
no si eto ko cabar debeo,
pa te salo kad lezes zadusi.
Mene nikad jos pritisla nije.
Serdar Janko
A meni je ona dodijala.
Svagda nosim rena uza sebe,
i trnovu dracu u optoku;
ali od nje nista bolje nije
no pas pruzit odzgor svrh haljinah.
(Knez Janko lezi s knezom Roganom)
Knez Janko
Kako smrde ove poturice!
Opazas li ti stogod, Rogane?
Knez Rogan
Ka u zli cas,kneze, ne opazam!
Kad blizu njih sedim u skupstinu,
ja nos drzim svagda u rukama ;
da ne drzim, ja bih se izbljuvao.
Pa sam s toga na kraj i uteka ,
e blizu njih ne bih osvanuo.
Eto vidis kako smo daleko,
i opeta ona teska vonja
od nekrsti ovde zaudara.
Mrtvo doba noci, sve spava, neko zbori kroza san. Digni se knez
Janko i knez Rogan da vide ko je, kad onamo al' Vuk Mandusic govori
kao na javi.
Knez Rogan
Koji su ti jadi, Mandusicu,
te se svu noc s nekim razgovaras?
Knez Janko
Ne, Rogane, nemoj ga buditi,
e on u san ka javi zbori;
e cemo ga stogod raspitati,
da se barem dobro ismijemo.
Knez Janko
Danu, Vuce, sto ono zborase
za nasega bana Milonjica?
Je li cegrst kakva medju vama?
Vuk Mandusic
Nije, brate, nista medju nama,
no mu nesto oko snahe zborim.
Knez Janko
A sto je to, kazi mi natajno!
Vuk Mandusic
Ljepsa mu je od vile bijele!
Nema puno osamnaest ljetah,
zivo mi je srce ponijela!
Knez Janko
Rasta ti je srce ponijela?
Vuk Mandusic
Ima rasta, rugas li se zbilja?
Rasta druge nema na svijetu!
Da nijesam s Banom Milonjicem
devetorostruko kumovao,
bih mu mladu snahu ugrabio,
pa s njom bjeza glavom po svijetu.
Knez Janko
Ne djetinji, kukala ti majka!
Zbilja ti je svu pamet popila.
Vuk Mandusic
Al' je djavo, ali su madjije,
ali nesto teze od oboje?
Kad je vidju da se smije mlada,
svijet mi se oko glave vrti.
Pa sve mogah s jadom pregoreti,
no me djavo jednu vecer nagna,
u kolibu nocih Milonjica.
Kad pred zoru, i noc je mjesecna,
vatra gori nasred sjenokosa,
a ona ti od nekuda dodje;
ukraj vatre sjede da se grije.
Cuje da svak spava u kolibe.
Tada ona vjenac rasplete,
pade kosa do nize pojasa;
poce kosu niz prsa cesljati,
a tankijem glasom naricati,
kako slavlja sa dubove grane.
Tuzi mlada djevera Andriju,
mila sina Milonjica Bana,
koji mu je lanih poginuo
od Turakah u Dugu krvavu.
Pa se snahi ne dao ostrici:
zalije mu snahin v' jenac bilo
nego glavu svog sina Andrije.
Tuzi mlada, za srce ujeda,
oci gore zivje od plamena,
celo joj je ljepse od mjeseca,-
i ja placem ka malo dijete.
Blago Andrij' dje je poginuo-
divne ga li oci oplakase,
divna li ga usta ozalise...
Knez Rogan (sapti knezu Janku)
Ne pitaj ga, amanati, za takve stvari, dok se
nije sto izbleja.
