Dodjose i Ozrinici



Vuk Tomanovic

Koje jade dangubite, ljudi ?
Pogibosmo ovdje cekajuci,
nestade ni arca u torbice,
a duhana nest au toboce;
vrat iskrivih uz polje gledeci
da ako se niz njeg' pomolite.


Serdar Vukota

Hitali smo da prijed dodjemo,
ma nikako ne mogasmo brze:
no Precirep i stari Baleta
sakupili dvadest tridest drugah,
pa u dugu s cetom zapadnuli,
docekali karvan od Niksicah;
pokolji se na drum sa Turcima,
cetrnaest posjeci Turakah
i uzmi im sedamdeset konjah
i dvije tri uhvati robinje.
Pa ni dodje knjiga od Niksicah,
i u knjzi deset pobratimstah
na Poljane da se sastanemo,
da im damo robje na otkupe;
pa smo bili na stanak Turcima,
stoga smo se malo zadocnili.


Knez Bajko

Sto zborase Hamza i Niksici ?
Scase li im mila vjera biti
da izdizu mirno u Rudine ?


Serdar Vukota

To znas, Bajko, bi im mila bila,
od dobra se jost bjezalo nije.
Kā ne zele Turci dobrovanje,
da u miru rasiruju ovce ?


Knez Rogan

Rijecanja bi li medju vama
oko roblja al' oko drugoga ?


Knez Janko

Bi, Rogane, grdna razgovora !
Da li znas Turke od Niksicah ?
U malu se dlanu ne isklasmo,
da pās pasu dovijek kazuje
za krvavo nase sastavanje.


Vuk Markovic

A s cesa se to malo svadiste ?
Ko najprvi smuti na sastanku ?


Knez Janko

Kā iz ruge to bi u pocetku.
Vuk Mandusic i Vuk Micunovic
zapocese s Hamzom kapetanom
oko vjere nesto popovati;
dok odjednom oni zagustise,
uljegose u krupne rijeci.
rece Hamza Micunovic-Vuku:
"Ja sa bolji, cuj, Vlase, od tebe,
bolja mi je vjera nego tvoja !
Hata jasem, britku sablju pasem,
kapetan sam od careva grada,
u njem vladam od trista godinah;
djed mi ga je na sablju dobio
dje su carstvo sablje dijelile,
te mu tragu osta za gospodstvo"
Raspali se Micunovic Vuce,
pa se Hamzi poprimace blizu:
"Kako Vlase, krmska poturice !
Dje izdajnik bolji od viteza ?
Kakvu sablju kazes i Kosovo ?
Da l' na njemu zajedno ne bjesmo,
pa ja rvā i tada i sada ?
Ti izdao prije i poslijed,
obrljao obraz pred svijetom,
pohulio vjeru pradjedovsku,
zarobio sebe u tudjina !
Sto se hvalis gradd i gospodstvom -
svi gradovi sto su do nas turski,
jesam li ih opsuo mramorjem,
te nijesu za ljude gradovi
no tavnice za nevoljne suznje ?
Bic sa bozi ja spleten za tebe,
da se stavljas sto si uradio !"


Mnozina

Micunovic i zbori i tvori !
Srpkinja ga jost radjala nije
od Kosova, a ni prijed njega...


Knez Janko

Jost nijesam lijepo kazao
oko sta se na stanak poklasmo.-
Utrkmismo Vuka s kapetanom.
Znate nasu momcad ozrinicku:
dje god dodju, svud zamecu salu.
Vrag donio na sastanak bjese
i staroga odzu Bruncevica;
i u njega nekakva nisana,
lakat u njoj bjese al' ne bjese.
Objesio pusku o ramenu,
pa cepuka, tamo i ovamo,
po poljani kao svi ostali;
a odovud neki od nasijeh,
umimogred, pokraj odze mini
i tisni mu od lakta rozinu
njegovojzi u grlic sisani.
Boze jedan, tri stotine drugah,
sve popada mrtvo od smijeha !
A odza se cudi setajuci
sto se radi od toliko ljudih,
dokle vidje u pusku rozinu.
Tu se odmah pomutismo grdno,
pobismo se ognjem iz pusakah;
napravismo petnaest nosilah,
sest nasijeh, devet njihovijeh.


Bogdan Djuraskovic

Vrijeme je da se okupimo,
vrijeme je da sto uglavimo.
Nas se posā svuda procukao.
Kad opaze vraca nekrscena,
nece oni kā mi rastezati.


Serdar Radonja

Svak je dosā ko je od potrebe,
al' nijesu pet Martinovicah.
I nije im bez neke nevolje,
a bez njih se nikako ne moze.


Knez Bajko

Hajte, ljudi, da sto poslujemo,
ali doma hajte da idemo,
da se s nama djeca ne rugaju;
pa s Turcima kako koji moze,
a ja znadem, dje mi sake padne.
A evo smo kao oni misi
te za macku zvono pripravljahu.


Odje ti je sre'stvo za navigaciju !