Skupstina o Malome Gospodjinu dne na Cetinju, pod vidom da mire neke glave


Glavari su se makli na stranu, a narod kolo vodi.
¤¤ ¤¤¤¤¤
Kolo

Bog se dragi na Srbe razljuti
za njihova smrtna sagresenja.
Nasi cari zakon pogazise,
pocese se krvnicki goniti,
jedan drugom vadit oci zive;
zabacise vladu i drzavu,
za pravilo ludost izabrase.
Nevjerne im sluge postadose
i carskom se krvlju okupase.
Velikasi, proklete im duse,
na komate razdrobise carstvo,
srpske sile grdno satrijese;
velikasi, trag im se utro,
raspre sjeme posijase grko,
te s njim pleme srpsko otrovase;
velikasi, grdne kukavice,
postadose roda izdajice.
O prokleta kosovska vecero,
kud ta sreca da grdne glavare
sve potrova i trag im utrije;
sām da Milos osta na srijedi
sa njegova oba pobratima,
te bi Srbin danas Srbom bio !
Brankovicu, pogano koljeno,
tako li se sluzi otacastvu,
tako li se cijeni postenje ?

O Milose, ko ti ne zavidi ?
Ti si zertva blagorodnog cuvstva,
voinstveni genij svemoguci,
grom stravicni te krune tazdraba !
Velicastvo viteske ti duse
nadmasuje besmrtne podvige
dibne Sparte i velikog Rima;
sva vitestva njina blistatelna
tvoja gorda misca pomracuje.
Sto Leonid oce i Scevola
kad Obilic stane na popriste ?
Ova misca jednijem udarom
prestol srusi a tartar uzdrma.
Pade Milos, cudo vitezovah,
zertvom na tron bica svijetskoga.
Gordo lezi veliki vojvoda
pod kljucevma krvi blagorodne,
kā malopred sto gordo idjase,
strasnom mislju prsih nadutijeh,
kroz divjacne tmuse azijatske,
gutajuc ih vatrenim ocima;
kā malopred sto gordo idjase
k svetom grobu besmrtnog zivota,
preziruci ljudsko nistavilo
i pletenje bezumne skupstine.

Bog se dragi na Srbe razljuti:
sedmoglava izide azdaja
i satrije Srpstvo svekoliko,
klevetnike grdne i klevetu.
Na razvale carstva junackoga
zasja sveta Miloseva pravda,
okruni se slava vjekovecno
Miloseva oba pobratima
i lijepe kite Jugovicah.

Srpskoj kapi svud ime pogibe.
Postadose lafi ratarima,
isturci se plahi i lakomi -
mlijeko ih srpsko razgubalo !
Sto utece ispod sablje turske,
sto na vjeru pravu ne pohuli,
sto se ne hce u lance vezati,
to se zbjeza u ove planine
da ginemo i krv prolivamo,
da junacki amanet cuvamo,
divno ime i svetu svobodu.

Sve su nase glave izabrane !
Momci divni, isto kā zvijezde;
sto su dosad ove gore dale,
svi padali u krvave borbe,
pali za cest, ime i svobodu.
I nase su utirali suze
vjesti zvuci divnijeh gusalah.
Proste nase zertve svekolike
kad je nasa tvrda postojbina
sile turske nesita grobnica.

Sto je ovo evo neko doba
te su nase gore umucale,
ne razlezu ratnijem klicima ?
Pocinu ni rdja na oruzje,
ostade ni zemlja bez glavarah.
Nekrscu se fore usmrdjese...
Ujedno su ovce i kurjaci,
zdruzio se Turcin s Crnogorcem,
odza rice na ravnom Cetinju !
Smrad ufvati lafa u kljusama,
zatrije se ime crnogorsko,
ne ostade krsta od tri prsta !


Vojvoda Milija

Cujete li kolo kako pjeva ?
Kā je ona pjesna izvedena,
iz glave je cijela naroda.
I imaju razlog Crnogorci
na nas dici prokletu gomilu.
Ne smijemo nista zapoceti
sto bi narod k vitestvu zazeglo,
sto bi svete kosti pradjedovske
ogranulo, da u grob igraju, -
a kā gusle sve nesto cukamo.
Udri vraga, ne ostav mu traga,
ali gubi obadva svijeta !


Vojvoda Stanko (Ljubotinjanin)

Imas razlog, vojvoda Milija.
I dabogda trag nam se zatro
kad pod ovom zivjeli maramom !
Sto ce djavo u krcenu zemlju ?
Sto gojimo zmiju u njedrima ?
Kakva braca, ako Boga znate,
kada gaze obraz crnogorski,
kada javno na krst casni pljuju !


Serdar Ivan

Sto bi ovo te jost ne dodjose
Ozrinici, nasi krajicnici ?
A bez njih se poslovat ne moze;
najedno se bolje razbiramo.


Vojvoda Milija

Otisli su na stanak Turcima
da nekakvo roblje mijenjaju;
ema sam im poslā poklisara:
tek se vrate, da ovamo idu,
da hitaju da ne dangubimo,
e ovome vec trajanja nije.


Odje ti je sre'stvo za navigaciju !