Skupstina uoci Trojicina dne na Lovcenu



Gluho doba noci, svak spava.

¤¤ ¤¤¤¤¤
Vladika Danilo (sam sobom)

Vidji vraga su sedam binjisah,
su dva maca a su dvije krune,
praunuka Turkova s Koranom !
Za njim jata prokletoga kota,
da opuste zemlju svukoliku
kā skakavac sto polja opusti.
Francuskoga da ne bi brijega,
aravijsko more sve potopi.

San pakleni okruni Osmana.
darova mu lunu kā jabuku.
Zloga gosta Evropi Orkana !
Vizantija sada nije drugo
no prcija mlade Teodore;
zvijezda je crne sudbe nad njom.
Paleolog poziva Murata
da zakopa Grke sa Srbima.
Svoju misli Brankovic s Gertukom.
Muhamede, to je za Gertuku !

Sjem Azije, dje im je gnjijezdo,
vrazje pleme pozoba narode -
dan i narod, kako cuku tica:
Murat Srpsku, a Bajazit Bosnu,
Murat Epir, a Muhamed Grcku,
dva Selima Cipar i Afriku.
Svaki nesto, ne ostade nista;
strasilo je slusat sto se radi !
Malen svijet za adova zvala,
ni najest ga, kamoli prejesti !
Janko brani Vladislava mrtva;
sto ga brani, kad ga ne odbrani ?
Skenderbeg je srca Obilica,
al' umrije tuznim izgnanikom.

A ja sto cu, ali sa kime cu ?
Malo rukah, malena i snaga,
jedna slamka vedju vihorove,
sirak tuzni bez nigdje nikoga...
Moje pleme snom mrtvijem spava,
suza moja nema roditelja,
nada mnom je nebo zatvoreno,
ne prima mi ni placa ni molitve;
u ad mi se svijet pretvorio,
a svi ljudi pakleni duhovi.

Crni dane, a crna sudbino !
O kukavno Srpstvo ugaseno,
zla nadzivjeh tvoja svakolika,
a s najgorim hocu da se borim !
Da, kad glavu razdrobis tijelu,
u mucenju izdisu clenovi...

Kugo ljudska, da te Bog ubije !
Ali ti je malo posvijeta
te si svojom zloscu otrovala,
no si otrov adske svoje duse
i na ovaj kamen izbljuvala ?
Mala ti je sertva sva Srbija
od Dunava do mora sinjega ?
Na tron sjedis nepravo uzeti,
ponosis se skiptrom krvavijem;
hulis Boga s svetoga oltara,
munar dubi na krst razdrobljeni !
Ali sjenku sto mu sce trovati
te je u zbjeg sobom unijese
medju gore za vjecnu utjehu
i za spomen roda junackoga ?
Vec je u krv ona prekupata
stoput tvoju, a stotinu nasu !

Vidji posla cara opakoga,
koga djavo ovacemu uci:
"Crnu Goru pokorit ne mogu
ma nikako da je sasvim moja;
s njima treba ovako raditi..."
Pa im poce demonski mesija
lazne vjere pruzat postastice.
Bog vas kleo, pogani izrodi,
sto ce turska vjera medju nama ?
Kuda cete s kletnom predjedovskom ?
Su cim cete izac pred Milosa
i pred druge srpske vitezove,
koji zive doklen sunca grije ?

Kad danasnju premislim vijecu,
raspale me uzasa plamovi:
isklati se braca medju sobom,
a krvnici, jaki i opaki,
zatrijece sjeme u odivu.
Grdni dane, da te Bog ubije,
koji si me dao na svijetu !
Cas proklinjem lanski po sto putah
u koji me Turci ne smakose,
da ne varam narodnje nadanje.
¤¤ ¤¤¤¤¤
Vuk Micunovic lezi blizu vladike; Pritajio se kao da spava, sli sve cuje divno.
¤¤ ¤¤¤¤¤
Vuk Micunovic

Ne, vladiko, ako Boga znades !
Kakva te je spopala nesreca
teno kukas kao kukavica
i topis se u srpske nesrece ?
Da li ovo svetkovanje nije
na komu si sabrā Crnogorce
da cistimo zemlju od nekrsti ?
I bez toga ovo nam je slava,
na koju se vrsni momci kupe
sposobnosti svoje da kusaju,
silu misce i brzinu nogah;
strijeljanjem da se nadmasaju
i sjecenjem u opkladu plecah;
da slusaju bozju leturdjiju
i da vode kolo oko crkve -
da vitestvom prsa nabrecaju.
To je tamjan sveti junacima,
to gvozdeni srca u momcima !

Turi takve razgovore crne !
Ljudi trpe, a zene naricu;
nema posla u plaha glavara !
Ti nijesi samorana glava:
vidis ovo pet stotin momcadi,
koje cudo snage i lakoce
u njih dana s ovdje vidijesmo ?
Vidjase li kako strijeljaju,
kā se grāda vjesto izigrase,
kako hitro grabljahu kapice ?
Tek sto vucad za majkom pomile,
igrajuc se strasne zube svoje
vec umiju pod grlom ostriti;
tek sokolu prvo perje nikne,
on ne moze vise mirovati,
nego svoje razmece gnjijezdo,
grabec slamku jednu i po jednu
s njom put neba bjezi cijucuci.
Sve je ovo nekakva nauka !

Bez momcadi ove te su ovdje
sest putah je jost ov'liko doma;
njina sila, to je tvoja sila.
Dokle Turci sve njih savladaju
mnoge ce se bule ocrniti;
borbi nasoj kraja biti nece
do istrage turske ali nase...
Nāda nema pravo ni u koga
do u Boga i u svoje ruke;
nadanje se nase zakopalo
na Kosovo u jednu grobnicu.
U dobru je lako dobro biti,
na muci se poznaju junaci !
¤¤ ¤¤¤¤¤
Iznijeli su krste s Lovcena navrh crkvine, pa su po vrhu sjeli, gadjaju puskama i broje kolika puta koja odjekne.
¤¤ ¤¤¤¤¤
Serdar Janko Djuraskovic

Cudne puske, valja musku glavu !
Svaka nasa sest putah odjekne,
a dzeferdar Tomanovic-Vuka
devet putah jednako se cuje.


Serdar Radonja

Vidite li cudo, Crnogorci !
Prisukį sam pedeset godinah,
na Lovce sam vazda ljetovao,
izlazio na ovu vrsinu:
sto putah sam gledao oblake
dje iz mora dodju na gomile
i prčkrīle svu ovu planinu,
otisni se tamo ali tamo
s sijevanjem i s velikom jekom
i s lomljavom strasnijeh gromovah;
sto putah sam ovdjena sjedio
i grijā se mirno sprama sunca,
a pod sobom munje i gromove
gledā, slusā djeno cijepaju;
gledā jčkom grada stravicnoga
dje s' poda mnom jalove oblaci,
al' ovoga cuda jost ne vidjeh !

Vidite li, ako boga znate,
koliko je mora i primorja,
ravne Bosne i Hercegovine,
Arbanije upravo do mora,
koliko je nase Gore Crne,
sve je oblak pritiskā jednako,
svud se cuje jeka i grmljava,
svud ispod nas munje sijevaju,
a nas jedne samo sunce grije
. I dosta je dobro primarilo
kā je ovo brdo vazda hladno.


Obrad

Vidjeste li cudo i znamenje
kā se dvije munje prekrstise ?
Jedna sinu od Koma k Lovcenu,
druga sinu od Skadra k Ostrogu,
krst od ognja ziva napravise.
Oh, divan li bjese pogledati !
U svijet ga jost nije takvoga
ni ko cuo niti ko vidio.
Pomoz, Boze, jadnijem Srbima,
i ovo je neko znamenije !


Vuk Raslapcevic

Na sto mjeris dzeferdarom, Drasko ?

Vojvoda Drasko

Hocah ubit jednu kukavicu,
a zā mi je visek ostetiti.

Vuk Raslapcevic

Nemoj Drasko, tako ti zivota !
Ne valja se biti kukavica...
Ali ne znas, rdja te ne bila,
da su one sceri Lazareve ?
¤¤ ¤¤¤¤¤
Stade velika graja navrh crkvine, na sjevernoj strani vise jezera.
¤¤ ¤¤¤¤¤
Serdar Vukota

Sto grajete, koji su vi jadi,
a evo ste gori nego djeca !

Vukota Mrvaljevic

Dolece ni jato jarebicah,
i svakoju zivu uhvatismo.
Stoga graja stade medju nama.
¤¤ ¤¤¤¤¤
Svi iz grla povicu:
¤¤ ¤¤¤¤¤
Pustite ih, amanat vi bozi,
jere ih je nevolja nagnala,
a ne biste nijednu hvatali.
Utekle su k vama da uteku,
a nijesu da ih pokoljete.
¤¤ ¤¤¤¤¤
Pustise jarebice, i vratise se s krstima otkuda su ih i digli.


Odje ti je sre'stvo za navigaciju !