|   |
Sume bokori cvetnog jorgovana, I noc zvezdana treperi, I zudi Za bujnu ljubav, svetu Bogom dana. Dok mesecina nasmejana bludi, Sume bokori cvetnog jorgovana. U taku noc je pozudnu I strasnu Izolda nekad cekala Tristana. Bude se groblja uz kuknjavu glasnu I secaju se prohujalih dana. U taku noc je pozudnu I stasnu, Noseci sobom lestvice od svile, Starinski vitez , pun vere I nade, Hitao zamku svoje verne Vile, I pevao joj strasne serenade. Starinski vitez pun vere I nade! Sumi, o noci prohujalog doba! U srcu nosim nekadanje ljude. Povorke bele dizu se iz groba, I sa mnom ljube, stepe, ceznu, zude! Srasno I zudno! Ona mene ceka Ko nekad plava Izolda Tristana. Strepi, I slusa topot iz daleka, I cuv mirisni zanosno carlija U bokorima cvetnog jorgovana! |
  |