|   |
Jest, nema na tebi nijednoga dela Da se mome oku mogao da skrije, Nijedog prevoja blistavog ti tela Da se moj poljubac na nj spustio nije. Znam te tako dobro: u rastanka case Ti preda me stupas sva sjajna i ziva, Znam kada ce suze oko da ti kvase, Znam kad ti se dusa milostom preliva, A kad u noj nosis svu toplinu Juga... Pa ipak si svakog dana nova meni, Uvek nova, uvek tako cudno druga, I nikada slicna jucerasnjoj zeni. Ta moc tvoja cudna zaslepljiva mene Raznovrsnim sjajem, mirisom i bojom. - Oh, jedanput ko i druge zene, Da odahnem najzad pred lepotom tvojom!... |
  |