|   |
Zadrhtase na stabljikama glatki Krinovi redom, i dusu mi bonu Prelise zraci misticni i slatki: Pojavila se draga na balkonu. Cula si pesmu, draga, al' to nije Vesela pesma nekadasnjih dana... O, da l' osecas da se u njoj krije Nesnosi zadah ustojalih rana? O, da l' razumes, draga, strasnu bedu, I osecas li nevidljive uze, Vidis li kroz noc na licu mi bledu Krvave oci i stinute suze?... |
  |