|
Ukraj mora kraj tioga, Tu brodovi stoje, A sa broda sa jednoga Momce vako poje: " Ao sveta golemoga! Ao jada moga, Da na svetu bas nikoga Ne imade svoga! Otac, majka u grob pade, Brat i seja draga, A drugoga ne imade Srce moje blaga. Oh kad vetar silan dune, Kad se more uskomesa, Kada voda nebu grune, Pa ga s morem smesa, Vetre, vicem, jace duvaj, Ma brod raznesao, Vale more jace gruvaj, Ma me zakopao. Iz daleke pokrajine Ja sam amo doso, Ko b' za momkom iz tudjine Jadovati poso?" Tako momak ovde zali, Jedna moma tuzna Stoji moru na obali, Stoji kao suzna, Stoji mlada, suze lije, A sve one jadne, Pa bijelo lice krije, Umalo da padne. Muci, momce, tako t' Boga, Okani se tuge, Amo brze, eto svoga, Pa jos brate druge! |