|   |
Oj vladiko, Crnoj Gori glavo, Nasa diko, nasa velja slavo, Evo tebe jedne knjige bele, Ceda mila moje krvce vrele, Krvca vrela, a cedo nestasno, Na veselje svakoje popasno, A dusa mu i nocu i danju Svaku praznu razbiti lubanju. Oh oprosti, ako s prava puta Kadikada mladjano zaluta, Ta bolje je spreda oberucke, Nego straga udariti mucke, Bolje cedo i predjavolasto, Neg bogaljce i slepo i kljasto, Da uz tudji korak naramuje, Da ga tudja ruka zaranjuje! |
  |